Dragi moji novi i stari pa slobodno mogu reći prijatelji!!!
Novi dan je tu, dojmovi se još uvijek slažu i prepričavaju.
Svaku slaže svoju slagalicu odnosno puzzle u glavi.
No ono najljepše je gotovo i vrijeme je da se krene dalje, u nove pobjede jer ovo je bio samo početak svega.
Danas nakon duuuuugog spavanja, vrijeme je i za moje viđenje natjecanja u Kaštel Sućurcu.
Sad ću ukrasti Mladenovu rečenicu, a to je da sad slijedi još jedno natjecanje, a to je tko će napisati bolji post o natjecanju. No mislim da bi to bilo moguće samo kad bi svi zajedno pisali jer se toliko stvari dogodilo u ova dva dana da jednostavno jedna osoba nije u mogućnosti sve sama prepričati.
No ja bih ipak krenula od samog početka. Sad kad razmišljam da zamalo nisam otišla
, trnci me prođu jer umrla bi ovih dana kad bi čitala kako je svima bilo super, a ja nisam bila dio toga. No sva sreća da u ovom trenutku moje ruke mogu tipkati o tome.
Već sam prije spomenula da je poziv Petre i cura iz Starog Čiča bio za mene ko pad sjekire u med i jednostavno nisam mogla odbiti poziv da idem s njima i da sudjelujem na natjecanju. Moram vam opet zahvaliti, pa zato jedno veliko HVALA !!! 
Petak popodne bilo je vrijeme našeg polaska za jug! Uz pjesmu i priče osjetilo se uzbuđenje dolaska u KS.
Nakon izlaska s autoceste dijelile su nas još samo minute. Ugledavši vatrogasni dom DVD-a Mladost uzbuđenje se nije moglo sakriti i samo se čekalo da se pozdrave domačini. Uz ogromno pivo i kratko druženje s dragim Acivijem u kafiću DVD-a krenuli smo prema našem smještaju na odmor tako da bi drugi dan mogli normalno funkcionirati. No tu se javlja ono rekla kazala.
Smještaj je bio i više nego dobar, a Dro se potrudila da promotri svaki dio naše sobe
A detalj koji nam se svima jako svidio je bio jutarnji pogled.
Ovim putem se moram zahvaliti Aciviju koji nas je lijepo primio u apartmane i nadam da nam na ničem ne zamjera.
Druženje se lagano nastavilo na terasi ali tad je postalo i vruče. Došao je poziv iz susjednog apartmana gdje su bile naše cimerice. Ženska ekipa iz Našica.
A kako sam ja uvijek za druženje poziv nije odbijen.
Pričale smo o svemu i svačemu, počevši od njihovih sinova
pa nakraju do pamčenja imena. Kako je ono išlo, ajde sad u krug ponovite opet. J
Tu je pao i dogovor da ću odvježbati s njima i to svoje standardno mjesto strojara. J. No nakon onog zanimljivog sokića
, pričanje gluposti došlo je na svoje ali javio se i san tako da je trebalo odležati i spremiti se za sutrašnji dan. Duuuugo spavanje i puno vode bili su mi drugi dan najbolji prijatelji, ali uskoro se i želudac javio.
Tu se već znalo kome se trebalo javiti jer švedski stol je bio odavno postavljen.
Nakon papice organizam je bio spreman za nove pobjede, a tu se i bližilo vrijeme dolaska ostalih ekipa. Sama pomisao da ću uskoro vidjeti drage mi ljude bila je ona karika koja je tjerala na brzinsko spremanje i kretanje prema vatrogasnom. Nakon pozdrava svih mojih blogera i upoznavanja novih ljudi stiglo je i ono vrijeme kad se trebalo krenuti prema igralištu i izvođenju vježbe.
Popračena pjesmom ekipa DVD Našice bila je spremna za izvođenje vježbe, a tako i ja s njima. Uh sva sreća da mi se potrefilo sve kak treba biti jer sam bila jako ponosna na komentare poslije. Ali i vježba sa curama iz Čiča je prošla super jer treme uopće nije bilo s obzirom da prvi puta radim zapovjednika.
Sve i svašta se događalo na tom igralištu, bilo je umornih, ne naspavanih, izgorjelih od sunca, ali svi su bili spremni za feštu poslije.
Zasluženi pehari
su podjeljeni i sve je bilo spremno za ludi provod. par slikica...

Od plesa, skakanja i pjevanja još i danas osjetim posljedice a to je bol u svim mogućim mišićima i promukli glas.
Druženje i ples otegnulo do kasno u noć. Tempo je bio poprilično užurban ali glavno da smo svi bili na okupu i zajedno. A ono što ni danas ne mogu vjerovati je da sam u žaru sveg tog zabavljanja uspjela pokazati svoje akrobatske vještine, tome je svjedok Tomek.
Ali nažalost ostat ćete uskraćeni za te slike jer tu je moj fotoaparat otegnuo papke, a neke slike sam obečala da neću staviti.
Bilo je tu raznih kombinacija za nastavak fešte nakon prestanka sviranja muzike ali ipak odlučili smo se razbježati u svoje sobe zbog buđenja rano ujutro. Ipak ja nisam spavala jer u našoj sobi jedan mladi gospodin, odlučio napiliti drva
... kako se jutro približavalo, znalo se da će se uskoro krenuti kući. Pa je tako nakon mimohoda i mise odrađen ručak, pozdravljanje sa svim prijateljima i dogovaranje za kavu nas koji smo si blizu. No znamo da ćemo se uskoro svi negdje sresti ponovo i da ćemo se opet družiti, jer ipak je ovo samo početak. Dugo ljeto je pred nama. A ono što će zauvijek sjećati na lijepo proveden vikend su ove medalje
koje će se čuvati na posebnom mjestu.
A odgovor na pitanje zašto sam se vratila bez onog za što sam dobila naređenje, moj odgovor je rečenica prije.. Dugo ljeto je pred nama...
Puno pozdrava svima i velika pusa od vaše Lady Di...
Post je objavljen 30.04.2007. u 12:00 sati.