Sjedim na krevetu i čekam da počne film sa jednim od moja 3 najdraža glumca, dok na TVu pričaju o životu i značenju Ivice Račana (Počivao u miru Božjem).
Pere me kriza, ali odlučila sam da bar danas neću primirisati kompu - ima toliko lijepših stvari za raditi.
Danas je bio još jedan od divnih dana a neki momenti su me posebno dirnuli.
Išli smo na pričest moje setrične Ane, u naselje moje mladosti, Špansko, u crkvu moga odrastanja i to mi je uvijek drago i posebno iskustvo.
Moj ujak s obitelji živi u istom stanu u kojem smo za vrijeme rata svi zajedno živjeli, i kad sam kod njih, pogledi koji pucaju s balkona ili prozora jednaki su onima s kojima sam odrastala...uz naravno neke infrastrukturne izmjene.
Sjećam se da sam i prije 2 godine na Katarininoj pričesti isto kao i danas suzdržavala suze tijekom cijele mise, a pogotovo u dijelu kada su djeca pjevala one iste pjesme s kojima sam odrasala.
Da me moja lijenost ne koči obećala bih sebi i Bogu da ću svake nedjelje ići baš tamo, u Špansko, na misu...iako tamo nikada nisam bila dio zajednice mladih, to je moja župa i nikada se neću nigdje drugdje osjećati toliko svojom.
A bila sam posebno ponosna na Anu, kakva je velika i pametna cura postala, a kada gledam slike s njezinog krštenja kako je malena bila...samo su oči ostale iste...istraživačke... ponekad zanemarujemo koliko je to velik događaju u životu jednog djeteta, u životu katolika.
Onda ta cijela obitelj...što ujakovi klinci, što tetina Dorica koja je prvi put doputovala u Zagreb s djedom koji je vozio auto 110 km/h (!!!) i njezino čuđenje: "Mama, koje velike kućeeee!"
Pa sve do obitelji moje ujne koja ima dvije sestre i brata, te njihova djeca...koji su postali dijelom svih obiteljskih druženja i bliski poznanici.
Pogotovo ujnina sestra Ivanka koja je svojim davnim dolaskom na studij u Zg postala moja cool prijateljica studentica.
Ravno osmero djece, svi živi i neopterećeni, te Katarina koja još uvijek spada u njih ali je preuzela moju ulogu oko koje sam se bunila...dadiljanje...zbog toga sam neizmjerno sretna ali opet ponekad poželim da mogu stati među njih i biti neopterećena ali i brižna...
A kad je Lucija rekla: "Ja bi se igrala s onom velikom curicom u rozoj majici!" i kad smo napokon shvatli da misli na mene, umrla sam od smijeha.
Haha, djeca kuže na kojem sam ja psihološkom nivou!!!
I veselje mi je bilo shvatiti da uvijek postoji neko dijete koje će svojim prihvaćanjem razbiti ono što ja mislim o sebi...da ne znam kako sa djecom.
No dobro, s domaćom, osobnom, domestikus djecom sam uvijek znala...jer njihovo povjerenje imaš, ne moraš ga stjecati, imaš ljubav samim time što si "velika curica u rozoj majici" koje je stalno tu negdje prisutna.
Pa mi pomalo žao bude što više volim izabrati "ozbiljne razgovore" povrh igranja s mačem...mada sam ostala bez obje ruke kad mi ih je Lucija odsjekla mačem za koji je Marko rekao da je ženski (zlatna katana sa crvenim ukrasima).
Danas mi je zbilja bilo lijepo i kada smo išli kući imala sam tako veliku potrebu naći se s nekim, a ne prekinuti druženje s širokim brojem ljudi.
I malo me uplašila činjenica da nisam znala koga zvati jer sam bila svjesna da ljudi imaju svoje planove, od izleta, roštiljanja, učenja i sl.
Ali me slučajno poslana poruka uvjerila u to da ipak nisam sama i da se mogu kome obratiti, pa čak i sad kad sam trebala samo "bezveznu" kavu...
E to je upravo slijedeći moment ovoga dana...poziv na kavu a ujedno i poziv na svadbu 16.06. moje drage prijeteljice Ivane iz PJMa, s kojom se vidim jednom godišnje i nisam očekivala da će me pozvati, ali baš me zato to jako razveselilo i jedva čekam...
Događaj će biti poseban, onakav kakvog do sad nisam doživjela...
Film je počeo i Sean ne može čekati...
*****************************************
S obzirom na obećanje da se neću približiti kompu, post je izletio na plave papire koji su uvijek pri ruci...a izletilo je još raznih tema...ali neću vas njima opterećivati danas...post bi bio predug...a osim toga mama zove na ručak...zaljubila sam se u brokulu i tikvice sa maslinovim uljem...
Ljubi vas vaša Velika Curica u rozoj majici...
Post je objavljen 30.04.2007. u 14:17 sati.