Pregled posta

Feral Tribune od 25. travnja, 2007.


GLEDE & UNATOČ


ZANAT



Piše: Heni ERCEG


Žale se ovih dana splitski poduzetnici i članovi Liste Velog mista kako naprosto ne mogu za svoje pogone pronaći tokare ili podopokrivače, o keramičarima da se i ne govori. "I ako pronađem petoricu tokara", kaže poduzetnik Silvano Bralić, "četvoro će odmah otpasti jer su nestručni, a peti će raditi mjesec dana i potom otići, jer da mu je posao težak". Drugi jedan majstor tvrdi kako bi u Splitu mogao poimenice nabrojiti samo sedam keramičara koje bi preporučio, dok je sve ostalo čisti fuš. Ispostavlja se da su srednje škole za navedena zanimanja prazne jer rijetko koje dijete želi izučiti neki pristojan zanat, mada se upravo na tim poslovima itekako dobro zarađuje. Naravno, to je priča za sociologe, no i laik zna koji su pravi razlozi devastacije skoro svih proizvodnih struka u državi - usput rečeno, državi koja ionako nema nikakvu suvislu proizvodnju - odnosno odustajanja od svakog posla koji ne donosi brzu i laku zaradu, dovoljno bi bilo tek ovlaš pogledati novine posljednjeg desetljeća da bi se saznalo na kakvim su temeljima, kakvim društvenim preporukama i vrijednostima stasale generacije mladih koji bi trebali svojim radom i profesijama podignuti zemlju iz proizvodnog mrtvila.

Ono što im se sugeriralo sve tamo od utemeljenja Hrvatske jest da se mnogo više od školovanja i kasnijeg poštenog i predanog rada isplati svaki oblik kriminala, sitnog ili krupnog, svejedno, odrastali su na saznanjima da im očevi u najboljim godinama također ne rade zato jer su, ili bačeni na ulicu, uništenjem nekadašnjih im poduzeća, tvornica, ili su uspješno od države naplatili svoje stvarno ili lažno sudjelovanje u takozvanom domovinskom ratu, naučili su lekciju kako je rijetko koji kriminalac, potkožen zahvaljujući famoznoj hrvatskoj pretvorbi i privatizaciji, završio iza brave, shvatila je ta mladost još i to da tamo gore, u visinama hrvatske politike, žive neki ljudi, ni broja im se ne zna, svoj lagodni virtualni život, nazivaju se političari koji svoj mandat na vlasti koriste mahom za stjecanje enormnih materijalnih dobara.

Pa zašto bi onda oni, misle ti mladi ljudi, učili za tokare, stolare, keramičare, varioce... pa valjda i oni mogu nekom prečicom do ostvarenja svojih snova.

I vrlo je moguće da bi u svakom razgovoru s većinom pripadnika generacije devedesetih dobili isto retoričko pitanje: A što se to promijenilo? Je li itko zbog kriminala i krađe društvenoga novca, zemljišta, nekretnina, završio u zatvoru? I, nažalost, bili bi u pravu. A ako se već dogodi procesuiranje tu i tamo nekog lopova ili grupe kriminalaca, u pravilu tek nakon višegodišnjeg inzistiranja nekog medija ili pripadnika opozicijske stranke, njegova ili njihova "vještina" doima se tako fantastičnom, poput predloška za neki kriminalistički film, čini se, naime, posve nemogućom i nestvarnom. Upravo je takva i priča o velikoj krađi, vidljiva u sudskom iskazu stanovitog Drage Mačeka, ključnog igrača iz afere Brodosplit, one iste koju je premijer Sanader mjesecima, pače, godinama poricao, a riječ je o nestanku skoro šest milijuna dolara iz posrnulog brodograđevnog diva u Splitu, novca koji je transferiran na strane račune, a za čiju se krađu terete direktori i menadžeri splitskog brodogradilišta.

Elem, taj Maček u svom iskazu mrtav hladan tumači na koji je način veliki splitski gubitaš dodatno oštećen u, za normalnog čovjeka, nemogućoj misiji otuđenja velikoga novca, pa kaže kako su sporna četiri tankera, građena u Splitu, zapravo prenamijenjena u brodove za obuku kadeta i časnika, da je to tražio naručitelj brodova, neki Wesels, a budući da je taj fantastični "koncept" tankera i školskog broda, sve u jednom, sve po zamisli toga Weselsa, trebalo zaštititi od vražje konkurencije, on je morao ostati tajni projekt Brodosplita, pa su stoga tajni bili i računi u austrijskim bankama na koje su odlazili oni milijunski dolarski iznosi... Maček je za svaki slučaj objasnio i to kako konačnu suglasnost na svaki ugovor, pa tako i onaj splitski, za gradnju četiri broda po narudžbi njemačkog Weselsa, daje hrvatska vlada, pa ispada kako nema nevinih u toj gadnoj priči, te da je sav Sanaderov bijes kojim je obasipao SDP-ova zastupnika Marina Jurjevića koji je i potegao pitanje kriminala u Brodosplitu, bio zapravo tek dimna zavjesa, puki blef, svakako ne i jedini.

No ni mi, a sigurno ni ona mladost s početka priče, nemamo puno iluzije da će ova afera imati svoj pravedni kraj. Valja se samo prisjetiti sličnih ili gorih otuđenja društvenoga novca, kada su skandali zamirali onoga trenutka dočim bi mediji, zatrpani sličnim aferama, gubili za njih interes. Evo tko se još sjeća brojnih skandala izvjesnog Miomira Žužula, visokog državnog činovnika i premijerova miljenika, koji je ama baš na sve imao odgovor, pa bi ga vjerojatno imao i za posao koji itekako miriše na skandal da je on, a prema pisanju Novog lista, svojim političkim vezama omogućio svojim rođacima i njihovim tvrtkama da dobiju značajne i skupe poslove na izgradnji autoceste Rijeka - Zagreb, pa je tako Skladgradnja u vlasništvu Slavena Žužula, Miomirova rođaka, angažirana na poslovima čak pet dionica autoceste, a tvrtka Euro construct u vlasništvu Ive Žužula, opet Miomirova rođaka, vrag zna koliko ih samo ima, na izradi zemljanih radova. Naravno da ne treba posebno napominjati da su radovi dobiveni bez javnog natječaja, ali treba spomenuti da im se vrijednost procjenjuje na oko deset milijuna eura, a spomena je svakako vrijedna i skromna prošlost te Skladgradnje koja prvi veći posao u cestogradnji dobiva, koje li slučajnosti, baš 2003., baš na autocesti Zagreb – Split, baš na onom slijepom, ali skupom i dakako važnom, odvojku autoceste koji vodi do sela Dugogabe, rodnoga mjesta gospodina Sanadera.

Pa je ta tvrtka Miomirova rođaka, Žužula S., od 150 radnika porasla na skoro 800, a porasli su bogami i prihodi, i netto dobit, riječju, hrvatski je san ostvario još jedan Žužul čija je firma do te 2003. radila uglavnom kao sitni kooperant u Brodosplitu, ali ne i politički sitan, važno je, naime, zvati se Žužul i imati rođaka za ministra vanjskih poslova, pa im se između ostaloga pripisuju i zasluge za imenovanje onih istih članova uprave Brodosplita koji se danas na sudu brane zbog sklapanja štetnih ugovora s njemačkim naručiocem i svakovrsne druge marčapije.

Pa vi sad fino kažite svojoj djeci neka izuče neki zanat, tokara ili varioca, keramičara, pitura ili šnajderice, jer da samo poštenim radom mogu dobro živjeti. Ma umrit će od smija ili vas poslat na liječenje. I, nažalost, bit će u pravu!