postao si stranac u mojim ocima... zasto je moralo doci tako daleko? zasto me nisi mogao saslusati..? i sam znas da smo bili jedno,da smo bili dvoje ljudi koji se poklapaju u svakoj tocki tijela,mozga i srca... nisam htjela da dode tako daleko! tvoji poljubci i ti sam je bilo jedino sto me odrzavalo na zivotu jer nicije rijeci nisu bile tako lijepe i pune blagih nota kao kad bi ti izgovorio : volim te! ali nisi znao da i ja tebe volim.... i zbog toga si mi ponekad prigovarao.. jer si ti meni davao cijelog sebe,a ja sam ... zao mi je,ali nisam htjela da ispadne tako!! jednostavno se dogodilo! taj decko bio je samo trenutak slabosti,nesto sto se nade na putu,pokupi i kad shvatis da ne vrijedi nista-bacis!! ja sam imala dijamant u rukama koje nisma znala cuvati,a uzela sam samo bezvrijedan komad zeljeza koji me zadovoljio na jedan dan.. ali to tada nisam znala! voljela sam te svom dubinom svoga srca,izgarala sam za tebe,svaka trunka moga tijela disala je samo za tebe... ali ja to nisam znala pokazati!! trudio si se,volio si me,ali.. uvijek postoji taj ali! bili smo jedna cjelina povezani pupcanom vrpcom,osjecala sam da si pored mene i kad nisi bio,sporazumjevali smo se mislima.. rijeci su bile suvisne,ali to nam nije bilo dovoljno! sada kad se vidimo ponasamo se ko da nikada nista nije bilo izmedu nas,a bilo je... prelijepi mjeseci provedeni s osobom za koju sam smatrala da je moja druga poovica,ali ocito nije bila... sada kad te vidim s drugom u zagrljaju jos koji put zaiskri plamen nase ciste i iskrene ljubavi,pojavi se jos koji put plamenčić ljubomore,ali prode me ... jer znam da mi nisi dao priliku da ti pokazem sta stvarno sojecam prema tebi... a moglo nam je biti lijepo! sada si za mene samo staro oronulo zeljezo koje mi nikada nije nista znacilo...
Post je objavljen 29.04.2007. u 23:17 sati.