Marketing
kako se osjećam? zbrčkano...
prošlo je 10 dana moje un dijete...prekjučer sam se vagala i vidila 2 kila manje...
bila sam presretna jer to je značilo da sav moj trud ima smisla...da se nešto ipak miče...i vrag mi nije da mira pa sam se vagala opet jutros...
nisam trebala jer vaga je pokazala kilažu koju sam imala i prije...
nije mi jasno...kako?
zašto svi mršave sa ovom dijetom osim mene?????
momak me uvjerava da ta dijeta nije za mene, da neču sa njom ništa smršavit...govori mi da se za ništa mučim i da prihvatim da sam za ovo ljeto zakasnila ali da se uvatim radit za iduće...
a ja tako ne želim odustat...neželim jer nemogu vjerovati da un dijeta jedino na meni ne funkcionira...ne držim je se strikto tj kršim ali u korist...jedem manje nego što piše...pa svi malo krše...ali i svi mršave osim mene...pa nemoguće da 10 dana nisam skinula ni deka...nemoguće...
neznam šta ću šta se toga tiće...
između svega ostalog muka mi je i od ovog grada...
u subotu navećer osjetila sam takav poriv za vježbanjem...bilo je 22:30h...
obukla sam patike...i krenula trčat...uz more (po žnjanu ako znate)...
ja sam vjerojatno jedina osoba koja želi zdravo živjeti...sami seljaci stali sa autima pa piju...puše...puštaju cajke i techno...mislim kombinacije...i gledaju mene vanzemaljca kako se trudim da skinem koji dkg...
pa dobacuju...pa neki trče za mnom...a šta da vam pričam...zgadija mi se život...umjesto ugodnog trčanja prije spavanja ja sam došla kući suznih očiju osjećajući se jadno da nisam mogla jadnije...
osjećala sam da se gubim...
zaključak: više nikad, ali ama baš nikad neču trčati navečer sama.
znam da sam vas vjerojatno malo razočarala s ovim postom...navikla sam vas da je kod mene sve super ali eto nije...bar ta strana života...
zapravo...sad kad sam sve to napisala moram vam priznat da ružnije zvuči nego što jest...
ima tu toliko toga lijepoga...
imam toliko stvari zbog kojih jedva čekam da svane dan...zbog kojih mi osmjeh ne silazi s lica...
postoji on koji mi pute posipa zlatom...koji me voli...koji me čuva...
znam da vam nisam spomenila ali kad sam trčala tu noč, u subotu...on me zvao i kad sam mu rekla gdje sam i kakvo je stanje odma se obuka i išao za mnom...i danas mi je cijeli dan žuga da nikad nije mora baš doslovno šprintat za curom
idem sad polako...sutra je novi tjedan...
od un dijete ne odustajem...pa i ako ne mršavim treba gledat vedriju stranu...ni ne debljam se...
ostajem na njoj...dok ne odlučim drugačije...
ovako se moja od mene trebala sakrit...
Post je objavljen 29.04.2007. u 20:45 sati.