Opet su mi noćas hladne ruke,
usprkos toplom vjetru na zvjezdanom
nebu. Opet su hladne jer su
navikle na tvoje toplo srce.
Baš kada sam pomislila da ću
se sama morati uljuljkati u san,
ti si stigao sa predivnim zlatnosmeđim
očima i legao do mene.
Naslonila sam glavu na tvoja prsa
a ti si mi uzeo ruke u svoje, koje
su bile toplije od sunca. To je
zlatna energija, kažeš mi.
Kada god ti je hladno zamisli
moje ruke kako te grle čvrsto,
čvrsto, čvrsto i onda ćeš osjetiti
da sam stvarno tamo...
I tako sam zaspala, i ti si spavao
sa mnom dok se prve ptičice nisu
probudile. Kroz tišinu sam čula
tvoje korake koje su se vratile natrag...
...negdje u raj...negdje u nebo...
Post je objavljen 29.04.2007. u 21:01 sati.