Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/borntolose

Marketing

hello

hello blogeri!zakazala sam ,ha? otvorila sam blog a ništa osim uvoda nisam napisala!nekako nemam inspiracije! zato ću vam staviti neke pjesmice koje sam sama smislila! kiss




xxx
Pada snijeg i sve oko mene je bijelo
Shvaćam da moje srce više nije cijelo
Raspuklo se na dva dijela
A sve zato što sam tebe voljela
Što sam ti svoju mladost dala
I svaku tvoju riječ ti vjerovala
Naivnost svoju skupo sam platila
Da ti ništa ne značim kasno sam shvatila
I sada u tišini svoje sobe razmišljam o nama
Umjesto tebe pored mene je tama
Željela bih samo da ti bude kao i meni
I da te uvijek prati moj pogled sneni
Da nikad ne zaboraviš koliko sam te voljela
I da me svaka tvoja riječ na rastanku jako boljela
No unatoč svemu ovome što sada pišem
Unatoč tome što sama svoje suze brišem
Ja ti želim svu na svijetu sreću
I obećavam ti da nikada nikoga kao tebe voljeti neću!


xxx
Zašto da ti kažem da te volim?
Zašto da za tvoju ljubav molim?
Kad to ionako smisla nema
Jer moj život je pun problema..
Mogu samo da bol svoj bolujem,
Da s čašom vina drugujem
I mogu se nadati
Da ćeš jednom shvatiti
Da voliš samo mene
I da ja, umjesto krvi tečem ti kroz vene..
Al ni moja mašta, ni nada pomoći mi neće
Kad ti druga jastuk pod glavu meće!


xxx
A htjela sam vratiti vrijeme da upoznaš mene prije nje,
Htjela sam biti mahovina što se po stablu penje.
Htjela sam ljubav veliku samo za sebe,
Htjela sam jednog preslatkog dječaka – tebe.
I možda sam previše htjela,
Možda toliko željeti nisam smjela
Jer sada sam sama,
Umjesto tebe, grli me tama..
I svemu je kraj, nema povratka,
Moja linija sreće je opet kratka.
Ostala sam bez ičega,
Sama, tužna, bez igdje ikoga!


xxx
Moj život smisla nema, pogreške su dio moje stvarnosti,
Izgleda mi kao da je prošao rok naše trajnosti.
Otišao si, samu me ostavio,
Granice oko svoga srca postavio..
Moja ljubav ostala je zarobljena u carstvu tišine,
Ja bojim se tuge kao najveće visine..
Al trpim sve strahove, sve tvoje uvrede,
Sagradila sam oko sebe zidove najviše utvrde..
I čini mi se da mi je lakše tako,
A zašto onda neznam što dalje, i kako?


xxx
Kažu ljudi da sve što je lijepo traje kratko
A bude tako nježno, nevino i slatko
I s našom ljubavi bilo je tako
I zbog toga ja sada ne znam dalje kako
Napustio si me kad sam te najviše trebala
A od prvog dana sam ti vjerovala
I zašto si to učinio,
Uzeo mi sve i srce slomio?
Osudio me na samoću za sve dane života moga
Zašto, kad sam te voljela više nego Boga?
I moram ti priznati da te još uvijek volim jednako snažno
I ništa drugo meni nije važno
Zbog tebe sam izgubila sve svoje prijatelje
A ti si mi donio samo nevolje
I ne mogu da ti za sve to kažem hvala
Al mogao bi ti meni zbog mladosti koju sam ti dala!?
No znam da od tebe ne mogu očekivati ništa više
Mogu samo proklinjati ovu dušu koja još uvijek zbog tebe diše


xxx
Moje srce se slomilo onog dana kad si mi 'zbogom' rekao
Potok mojih suza istog trena je potekao
Znam da ti nisam značila baš ni malo
Da ti do moje ljubavi nije bilo stalo
Ali zašto si me onda kao Juda Isusa ljubio?
Možda da nitko ne može reći kako nekoga nisi osvoio
Jer uvijek ti je bila važnija samo avantura
Nisi nikome želio reći:“ovo je ---- i ona mi je cura!“
Zato si me jednog tužnog proljetnog dana napustio
I samo ožiljke na mom malom srcu ostavio
Na srcu koje te toliko voljelo
I svakog dana tvojim riječima „volim te“ se nadalo
I sad je ono opet samo i kuca sve tiše i tiše
Jer jedne ljubavi lažne nema...nema je više!


Post je objavljen 29.04.2007. u 20:07 sati.