Što ostaje nakon bijesa i nepotrebnih psovki? Gorak okus u ustima nije odgovor, praznina u mislima teška poput olova možda, želja sa samoćom ili dugom šetnjom?? Da li me primjećuju užurbani ljudi,da li primjecuju moji prijatelji moje tuzne oci,moje nekada smede oci, a sada samo sive i crvene od placa... da li znaju za moj teret, da li je to nešto što umišljam? A i da znaju,kako da mi pomognu? Utjehom, vicem, savjetom, stiskom ruke, zagrljajem? Kako mi ti možeš pomoći, kad i tvoje oči gledaju kroz ostale? Možda i ne postojimo, možda smo samo čudna igra svjetlosti, trn u oku drugoga... Treba mi noć. Dugačka noć bez zvijezda, sa tmurnim oblacima na nebu i u mojim mislima, sa sivim nebom i mješavinom čuđenja i samosažaljevanja u zraku, baš kao i Te noći. Trebam tu noć kao što ovisnik treba svoju dozu. Zovem prošlost da me proguta i ona je tu, sa ogromnom prazninom umjesto Njega. a tko je uopce on?! samo jedan i nizu koji mi je slomio srce,samo jedna u nizu osoba koja mi nije pomogla,koja me nije znala saslusati... ali ja je i dalje VOLIM!! i nakon svega oprastam joj jer znam da nikada nije mislio nista lose,nije me htio povrijediti,ali on to jednostavno nije znao pokazati... I zato sam bijesna. Na njega, na sebe, na ljude općenito... Možda nije bijes, ali teško je zadržati psovke kada shvatim s kim sam bila. Teško se sjetiti kome si povjerio dušu... kome sam dala cijelu sebe... bio je dio mene.. bio je pola moga srca i sada kad ga nema taj dio ostat ce zauvijek prazan jer niko ga nikada nece znati zamjeniti... uvijek ce u mom srcu biti praznine jer ja ga nakon svega VOLIM i nadam se da i on mene cuva u malom kutku svoga srca.. ali ako i nije tako ja cu voljet za obadvoje jer... ja ga VOLIM!!
Post je objavljen 29.04.2007. u 19:12 sati.