Marketing
Nekako s proljeća...
NAS DVOJE
Nas smo dvoje tiho, zaboravljeno groblje.
U nama mrtva ljubav spava.
Tišinu, gdje vječnost među trošnim križevima drijema,
katkada samo samotna ptica narušava.
Zacvrkuće, strese se, otprhne...
ko da od nas neka strava bije.
I ponovno na davne uspomene težak mir se slegne
i na dva smo groba nalik, ko i prije.
Ah, nekad bijasmo nemirne proljetne grane:
u zagrljaj drhtav svoje lišće slagasmo.
Nekad sebe u nama smo strasno tražili,
sad odavno već jedno za drugim ne tragamo.
Svaki za se hodamo ovim neveselim svijetom
i ni teški ni laki nisu nam sni.
Tako ćemo koračat do kraja puta,
ti ne više ja, ja ne više ti.
Obavila sam pravo proljetno čišćenje. Soba je preuređena, gotovo blista, smeće je tamo di i pripada, odjeća je presložena (ona koja je nosiva), stol napokon služi svojoj svrsi...
I glava je puno bistrija; posložilo se puno toga, sada sam mirnija. Znam na čemu sam.
Post je objavljen 29.04.2007. u 19:18 sati.