Svi domaći i svjetski mediji prenijeli su vijest da je umro Ivica Račan. Zbilo se to u 03:05 sati u u jednoj od zagrebačkih bolnica nakon kratke i teške bolesti. Metastaze agresivnog karcinoma nisu se mogle zaustaviti ni kojim lijekovima suvremene medicine i čovjek je preminuo nakon tjedana patnje uzrokovane teškim bolovima. Neka se Bog smiluje njegovoj duši.
Mediji su već za njegove bolesti zadnjih mjeseci počeli praviti rekapitualaciju života i djela Ivice Račana. Svi se slažu da je taj čovjek obilježio zadnja tri desetljeća hrvatske političke povijesti. Od komunista se preobrazio u vođu hrvatskih socijaldemokrata (ma što god to u stvarnom i političkom smislu značilo). Mnogi su ga do kraja nazivali «komunjarom»; mi bismo radije rekli kako je čovjek ostao vjeran svojim uvjerenjima, bez obzira na političke vjetrove koji su se izmjenjivali na ovim stranama. Račan je prekinuo sa Savezom komunista bivše države, Savez komunista Hrvatske pretvorio u stranku i raspisao prve višestranačke izbore u Hrvatskoj 1990. godine. Tako je Hrvatska na miran i demokratski način srušila komunističku vlast. Račan je tada znao da će izgubiti izbore koje je sam raspisao. Ipak ih je raspisao. Mislim da u tome leži njegova velika zasluga za razvoj demokracije u Hrvatskoj. Bez obzira na optužbe zbog njegove komunističke prošlosti. A ako bismo gledali na komunističku prošlost naših političara iz zadnja dva desetljeća, dovoljno bi bilo krenuti od pokojnog Predsjednika koji je u vrijeme tragedije na Bleiburgu bio general u Titovoj vojsci koja je kriva za spomenuti zločin… Ako baš hoćemo ići do kraja! To pokazuje da su optužbe za komunističku prošlost u današnje vrijeme gluposti jer su svi političari od 1990. godine imali priliku pokazati svoje domoljublje i privrženost demokratskim standardima.
Ivica Račan je otišao. S njim je otišlo i jedno vrijeme koje nas je povezivalo s vremenom komunizma jer je Račan bio u vrhu vlasti u Hrvatskoj i 1989. i hrvatski premijer 2000. - 2003. Između ta dva razdoblja bio je vidljiv njegov politički razvoj. Bivši je komunist kao hrvatski premijer otvorio Hrvatsku Europskoj Uniji. Istina, za vrijeme njegova mandata bilo je i promašaja, ali Račanova smrt nije pravi trenutak za takva analize.
Ivica Račan i u smrti je želio ostati dosljedan sebi i svojim uvjerenjima. Sukladno svojoj želji bit će pokopan u krugu najuže obitelji i prijatelja, bez prisustva medija. Mislim da mu je bilo jasno da smo svi mi, nakon povijenog iskustva koje imamo, siti trivijalnih populističko-folklornih patetičnih spektakala prilikom ispraćaja «najvećih sinova naših naroda i narodnosti». I zbog takve odluke, i zbog svega dobra, bez obzira na naša politička opredjeljenja, želimo Račanu reći jedno veliko ljudsko HVALA.
Post je objavljen 29.04.2007. u 17:51 sati.