Mogla bih reći ovo ili ono,
ali neću reći ništa.
Nismo se poznavali.
Plačem s onima koji su ostali...
HANS MAGNUS ENZENBERGER - Sjećanje na smrt
nema alkibijada vjernog druga mog
otkada već ode
ja ne znam kamo sada tebe puti vode
ah nema te na čamcu kad regata plovi
i pastrve sada sam moram da lovim
čak ni mljevenje kave ne veseli me više
ti nisi više mokar kad padaju kiše
i rastužim se kad naručujem grog
nema alkibijada vjernog druga mog
odavno te nema
još u mom ormaru stara lula drijema
a negdje (gdje to možda u notesu piše)
u nekoj sobi koju ne razumijem više
leži naš riđi mačak nevjesta naša počiva
sve krčme su prazne noćima i noćima
a noći načete jekom i zubom svjetla zelenog
nema alkibijada vjernog druga mog
već te nema dugo
zaboravit te moram stari nema mi drugo
još katkad u besanici neka riječ mi kapne
udarac mašna jelo promuklo grlo zapne
tjeskobni poziv nekih bijelih ptica
inače star sam kao šljunak vedra lica
očekujem rado da i mene splahne
naručaj vala mekanog
nema alkibijada
alkibijada vjernog druga mog
Post je objavljen 29.04.2007. u 17:36 sati.