Ovaj tekst, u ranijim nemachkim izdanjima poznat pod naslovom Zakon Slobode, nastao je najkasnije tokom novembra 1794- krajem godine nulte, dakle, kada je rech o novom, isprva prezrenom, introjektivno razmatrano prezrivom reakcionarno-potlacenom puku, koji nikako nije smeo da pobedi i srushi bastilju; onda perfidno svezelecem oslobodiocu, sa nepresushnom radoznaloshcu i nesvakidashnjom umeshnoshcu u permanentnom usavrshavanju starih i postojanih (katolichkih) metoda kontrole; chiji je je uzurpatorski karakter zadivljujuceg oslobodjenja shto sinhronizuje dah narodâ), odrzan i do dan danas nevidljivim: Hut ab za to! (ovih dana imacemo priliku da posmatramo, ili chak i sami uzmemo ucheshca na kakvoj zadimljenoj proslavi zivota: sunce , meso, sloboda - der Triumph des Grillens.
danas je mashta nepovratno zatrovana.
donosim vam prevod ovog Hölderinovog ogleda-nacrta.
Postoji prirodno stanje mashte koje bi se, deleci odsutnost zakona sa racionalnom anarhijom predstava, ipak moralo jasno razlikovati od mashte po pitanju zakona koji treba da ga uredi (stanje).
Pod tim prirodnim stanjem mashte, tom povlasticom, razumem moralnu anarhiju; pod tim zakonom, zakon slobode.
On posmatra mashtu po sebi i za sebe, ona ga posmatra u vezi s mocima zudnje.
U stanju anarhije predstavâ, gde je mashta posmatrana pod teorijskim uglom, jednostavno mnogostrukog, u(po)redjenje
opazaja bilo je, nesumnjivo, mogucno ali sluchajno.
U tom prirodnom stanju mashte, gde je ona posmatrana u vezi s mocima zudnje, moralni poredak je, nesumnjivo moguc, ali sluchajan.
Postoji izvestan empirijski vid moci zudnje, analogan onome shto se naziva sloboda, narochito iznenadjujuci kada se nuznost, izgleda, zblizava sa slobodom, uslovljeno sa neuslovljenim, chulno sa svetim, stanje prirodne chednosti, reklo bi se moralnost instinkta, a odgovarajuca mashta je nebeska.
No, to stanje, kao takvo, zavisi i od prirodnih uzroka (uslova).
Takvo stanje moze biti samo dar sudbine.
Nije bilo zakona slobode koji bi upravljao mocima zudnje u isti mah kad i mashtom, nikada nije bilo stabilnog stanja, uporedivog sa onim na koji smo upravo aludirali; moc da se ono odrzi, u svakom sluchaju, ne zavisi od nas. I njegova protivnost isto tako bi se mogla dogoditi a da to mi ne bismo bili kadri da sprechimo.
No, zakon slobode naruchuje, bez obzira na pomoc koju bismo mogli ponuditi prirodi. Dok se priroda nadmece, zadatka svog radi ili ne, zakon naredjuje. On radije pretpostavlja neki otpor od strane prirode, inache nikad ne bi naredjivao. Prvo pojavljivanje zakona slobode u nama jeste u obliku kazne. Svaka nasha vrlina proizlazi iz zla. Moralnost, dakle, nikada ne moze biti poverena prirodi. Chak i ako moralnost nikada ne bi prestala da bude moralnost, samim tim shto bi njeni presudni razlozi boravili u prirodi a ne u slobodi, zakonitost koja bi poticala iskljuchivo iz prirode ne bi zbog toga bila manje neizvesna stvar, podrgnuta svim variranjima vremena i okolnosti. Samim tim shto bi prirodni uzroci bili odredjeni drukchije, ta zakonitost...."
danas, u okviru zakona slobode, vlada dovoljno stabilno stanje da ima, od strane bezbojnih chuvara okrilja Zakona, sume njegove, odredjenih sila preko kojih se i te kako upravlja nashom zudnjom ; od mogucnosti prirodnog stanja mashte, povremenog, vrlo retkog barem, kushanja njenog preimucstva, udaljeni smo svetlosnim godinama duha- chak su i deca od njega bolno podvojena: grozomornom bodljikavom zicom ispraznog znanja.
ja sam, recimo, mnogo dobar prijatelj sa mashtom.
prijatelji moji jesu: Betmen, mandrak, Fantom.
i josh neshto- Hölderin je pisao probranim, dugo klesanim jezikom: smeshom grchog , latinskog i nemachkog; nemogucem za razumevanje obichnom nemachkom smrtniku. zahvaljujuci meni vi sada razumete i ono shto samim Nemcima izmiche, iako na nemachkom.
klanjam se.
ovo je poklon- kao u "zabavniku":
http://youtube.com/watch?v=URsYj-TVFjc
( Lacan, Urkomisch, ocena: posebno vredno paznje )
Dusha je u nesaglasju sa mishlju- misao je u disharmoniji sa dushom - grimasa istinskoga.
Post je objavljen 29.04.2007. u 15:03 sati.