Ne znam zašto, no ovaj čovjek mi je bio drag.
Nisam član ni jedne stranke, jer ... ne osjećam se sposobnim tako trošiti vrijeme. Za to treba imati živaca. Promatram sve to sa strane, donosim neke svoje odluke u vrijeme kad je to potrebno, tj. kad su izbori.
Znači, nisam apolitičan, no nisam ni sklon pretjeranim razgovorima o politici.
Kod Račana me privukla jedna umjerenost, koliko me god, često, i iritirala.
„Opali više, čovječe ...“ je dosta često bilo prisutno kad sam slušao njegova izlaganja u dokolici ili nekim zanimljivim sučeljavanjima.
Koliko vidim po natpisima na internetu, mnogi su mu to spočitavali, no ... očito je znao i mlatnuti šakom po stolu, ali ... ne na, u ovoj zemlji, sveprisutan način i sveprisutnu retoriku (pa i oružje). Ne bi držao SDP na okupu da nije to znao.
Jer, kao i u ostalim strankama, „balkańerosa“ ima i u SDP-u, no unio je jedan „stil“ stranci koja je tu retoriku gadno gušila ili, barem, dobro prikrivala. Bio je jedan tihi gazda.
To se vidi od kada se povukao, a još će se više vidjeti sada, nakon njegove smrti – ja ne vidim lik (a nije ni čudo, kad sam tako „aktivan“ kako sam i napisao) koji bi nastavio taj njegov „trend“. Treba se nositi sa HDZ-om.
Onaj, tko zauzme njegovo mjesto, trebao bi imati njegov stil, no biti, ipak, odlučniji i više, ponekad, riskirati. Bojim se ... desiti će se čovjek stila „klin se klinom izbija“, koji će upotrijebiti „balkanski genetski kod“ ... a to nije više ono što bi trebalo biti.
Biti simbol 45-togodišnjeg jednoumlja i svega što je ono donjelo nije bilo lako.
I biti svjestan da te krive za baš sve. Pa i za djela koja su drugi činili u ime ondašnje Partije.
Uf, hvala, ali ne hvala. A tko priča o dobrom? Nitko.
Nažalost, ova je zemlja prepuna ljudi koji se „okreću kako vjetar puhne“.
Uvjerenja se mijenjaju preko noći. Sjetite se koliko je, dotadašnjih, uvjerenih komunista osvanulo u crkvama. A tek nakon rata? Promijeniti stranku preko noći, pa, nakon par mjeseci i ako je bolja ponuda, i nju promijeniti u neku treću stranku?
Nije jedina takva zemlja na ovom Planetu, no ... moja je i ja živim u njoj, a to mi se ne sviđa.
Zato mislim da je Račan bio ona protuteža da nam zemlja ne ode totalno u propast i protuteža koja je i njegove političke protivnike natjerala na gadne korekcije u stavovima htjeli oni to priznati ili ne.
Vjerujte mi, ne može me bilo tko potaknuti da pišem post o njemu na ovom blogu.
Kakvi su stavovi ostalih Caimanaca, ne znam, no, opet, vjerujem ... svi smo tu negdje.
Hasta siempre, amigo José.
Post je objavljen 29.04.2007. u 11:32 sati.