Upravo sam popila i tvoj zadnji gutljaj. Nema te tek nekoliko sekundi, a vec mi nedostajes. Napravila sam te u ranim jutarnjim satima. Mozda i nije bilo bas toliko rano, ali bilo je prije podneva. Stavila sam te malo vise od zlicice u casu. Zazubice su mi rasle za tobom, zelja je bila ogromna, a trenutak pijenja predaleko - gotovo nestvarno! Zeljela sam te probati istog trena, ali nisi bila spremna za to. Okus bi bio pregorak, a moja zelja neutazena. Dodala sam mlijeka na tebe, vise od 2dl. Zeljela sam te rastopiti, pripremiti... no ti si bezvoljno plutala na povrsini i ostala si i dalje gorka. Morala sam napraviti sljedeci korak. Nadam se da nije boljelo. Ako jest, zao mi je. No vjerujem da je ta bol zabolravljena i da je to mala zrtva kasnijoj sreci. Stavila... zagrijala sam te u mikrovalnoj na jednu minutu. Mislim da je to bilo optimalno vrijeme za tebe. Ti si se grijala... topila... pripremala za mene. Konacno sam te izvadila iz mikrovalne te pomijesala sa malo meda. Tvoja sreca gotovo je dosegla maksimum. I ja sam bila sretna. Moji nepci vapili su za tobom... zjenice sirile pri pogledu na tebne, ruke drhtale, a tvoj miris obecavao mi srecu kakvu vec dugo nisam dozivjela. Bila sam uzbudena... vise no ikada! Priblizavala sam te ustima, a ti si zeljno cekala. Uzela sam gutljaj od tebe. Osjetila sam tvoju toplinu. Prosla si mi tijelom. Svako malo uzimala sam novi gutljaj. Bila si sretna. Davala si mi se bez rijeci. Nikada nisam kod nikoga vidjela toliku srecu kao tada kod tebe. I ja sam bila sretna. Iznimno sretna. A sada draga, najdraza kavo... moram piskit i napravit si drugu kavu.
P.S. napisano pocetkom 7. mj. prosle godine. Dan prije ispita! (naravno, sta bi se tada drugo radilo, nego pisale gluposti:) Od pocetka 3. mj ne pijem kavu, a sada mi bas fali. Osjecam njezin miris. Udarila mi u glavu. Brrrr... Izadi iz delirija!!
Post je objavljen 29.04.2007. u 11:12 sati.