59. A što ti pomaže ako sve to vjeruješ?
Da sam u Kristu pred Bogom pravedan i baštinik vječnoga života.
60. Kako si prav pred Bogom?
Jedino po pravoj vjeri u Isusa Krista tako da, iako me moja savjest optužuje da sam se teško ogriješio protiv svih zapovijedi Božjih i nijednu od njih nikada nisam obdržavao, i još sam uvijek sklon svemu zlu, ipak mi Bog, bez ikakve moje zasluge iz čiste milosti, poklanja i uračunava potpunu zadovoljštinu, pravednost i svetost Kristovu, kao da nikada nisam sagriješio niti po naravi grješan bio, i kao da sam sam vršio svu poslušnost, što ju je za mene izvršio Krist; sve to samo ako ovo dobročinstvo primim vjerujućim srcem.
61. Zašto kažeš da si prav samo po vjeri?
Ne zato što se Bogu dopadam zbog vrijednosti svoje vjere, nego zato jer je jedino Kristova zadovoljština, pravednost i svetost moje opravdanje pred Bogom, a ovu mogu jedino vjerom primiti i prisvojiti.
Heidelberški katekizam
Uskrsnuće Kristovo učinkovito je za one koji vjerom prihvate Uskrsloga Krista kao svoga Spasitelja i otkupitelja. Po toj vjeri postajemo pravedni pred Bogom i baštinici života vječnoga. Pravednost nije dakle naša zasluga, niti smo temeljem svojih djela, sami po sebi pravedni. Što više, Biblija nam svjedoči da nema niti jednoga pravednika (Rim 3, 10). Dakle svi su nepravedni, pa samim time svi su i u velikom problemu jer Biblija kaže da nepravednici neće baštiniti kraljevstva Božjega (1 Kor 6, 9). Rješenje je u Kristu, jer je On pravednik za nepravedne umro (1 Pt 3, 18). Po Kristu nepravedni postaju pravedni (Rim 5, 19). No Kristova pravednost i vječni život koji nam je omogućen Kristovim slavnim uskrsnućem, postaje učinkovit samo za one koji ga vjerom prihvate. Ostali neće baštiniti život već gnjev Božji (Iv 3, 36).
Apostol Pavao naglašava u Ef 2, 8-9: «Da, milošću ste spašeni – po vjeri. To ne dolazi od vas; to je dar Božji! To ne dolazi od djela, da se tko ne bi hvalisao.» Ovi su stihovi sažetak cjelokupnog novozavjetnog učenja o spasenju i Božjoj milosti. Tijekom povijesti Kristove crkve ova je istina zanemarivana i potpuno zapostavljena. Umjesto na Božju milost, težište se stavilo na ljudske zasluge. Mnogi su se vjernici snažili da svojim djelima postignu Božju naklonost i izbavljenje od vječnog prokletstva. Zanimljivo je čitati mnoge životopise «svetaca» i što su sve činili da bi postigli spasenje. No u povijesti crkve bilo je uvijek i onih koji su ispravno razumjeli poruku Novoga zavjeta. Bog je sve učinio za naše spasenje. U potpunosti je spasenje Božje djelo. Niti jedan postotak ne možemo našim trudom nadodati Božjem djelu spasenja. Ovu su istinu na poseban način istaknuli reformatori, boreći se protiv srednjovjekovnog učenja o kupovini oproštenja. Stoga su naglasili tri velika Sola: Sola Scriptura, Sola Gratia, Sola Fides (Samo pismo, samo vjera, samo milost).
Dakle, zahvaljujući samo Kristovom spasonosnom djelu Bog opravdava grešnika. Krista nisu privukla naša dobra djela, nije ga privukla naša dobrota niti bilo kakva naša inicijativa. Opravdanje je plod Božje inicijative i Njegovog milosrđa. Apostol Pavao poručuje Titu: «Ali kad se očitova dobrota Boga, našega Spasitelja, i njegova ljubav prema ljudima, tada nas – ne zbog pravednih djela koje smo mi učinili, već po svome milosrđu – spasi kupelju ponovnog rađanja, obnove koju čini Duh Sveti» (Tit 2, 4-5). Dakle, sve Bog čini. On spašava, On opravdava, On obnavlja, On nas ponovno rađa.
Ivan nam kaže da je Krist žrtva pomirnica za naše grijehe (1 Iv 1, 9). Ivan nas također uvjerava u našu grješnost, no isto tako naglašava da ukoliko priznamo svoje grijehe Bog je vjeran i pravedan da nam ih oprosti. Samo njegovim oproštenjem mi postajemo pravedni. A do pravednosti možemo doći jedino vjerom u Krista. Pitanje opravdanja vjerom naglašeno je još u Starome zavjetu. Primjer opravdanja vjerom, a kojega spominje i apostol Pavao u svojim poslanicama, jest «praotac» vjere, Abraham (Post 15, 6).
Prorok Zaharija nam opisuje viđenje u 3 poglavlju svoje knjige. U tome viđenju Zaharija je vidio Jošuu pred anđelom Gospodnjim (Anđeo Gospodnji u Starome zavjetu često predstavlja samoga Krista. Iz konteksta 3 poglavlja Zaharije da se pretpostaviti kako se upravo radi o samome Kristu) i Sotonu koji ga je optuživao pred Bogom. Inače je to posao Sotone. Ivan nam kaže u Otkrivenju da je Sotona tužitelj braće (Otk 12, 10). Isto je postupao i u Jobovom slučaju (Job 1, 9-11; 2, 4-6). No na optužbe Sotonske anđeo Gospodnji kori Sotonu, naglašavajući kako je Jeruzalem Božji izabranik (Jeruzalem je slika novozavjetne Crkve). Jošua je u prljavim haljinama no anđeo Jahvin naređuje da se skinu s njega prljave haljine te da ga se obuče u čiste. «Evo, skidam s tebe tvoju krivicu i odijevam te u dragocjenu haljinu» (Zah 3, 4). Bog je dakle onaj koji skida svu našu krivicu, koji nas oblači u dragocjenu haljinu Njegove pravednosti, no to ne znači da mi spram toga nemamo nikakve odgovornosti. Anđeo Gospodnji upućuje slijedeće riječi Jošui: «Ako budeš mojim putovima hodio i mojih se pridržavao naredaba, ti ćeš biti upravitelj u Domu mojemu, čuvat ćeš moja predvorja, i dat žu ti pristup među one koji ondje stoje.» (Zah 3, 7). Na nama je da vjerom i poslušnošću prema Bogu odgovorimo na prekrasan dar Njegove pravednosti prema nama.
Bog nam po proroku Habakuku također objavljuje ovu istinu: «Gle: propada onaj čija duša nije pravedna, a pravednik živi od svoje vjere» (Hab 2, 4). Upravo je ovu istinu veoma snažno naglasio apostol Pavao u svojim poslanicama, posebice u poslanici Rimljanima.
No treba se čuvati opasnosti od uvjerenja da je i vjera djelo po kojem postižemo spasenje. Vjera je samo sredstvo po kojem primamo milost i opravdanje. Jedan kršćanski pisac (J. C. Ryle) kaže slijedeće: «Prava vjera u sebi nema nikakve zasluge, i u konačnom smislu ne može se nazvati 'djelom'. Ona znači samo hvatanje za ruku Spasitelja, naslanjanje na ruku supružnika, primanje lijeka od liječnika. Ona Kristu ne donosi sa sobom ništa drugo do duše grješnika. Ne pruža ništa, ničemu ne doprinosi, ne plaća ništa, ne izvršava ništa. Ona samo prima, prihvaća, prigrljuje i prianja uz veličanstveni dar opravdanja koji Krist nudi i uživa taj dar svakodnevno». (Old Paths, str. 228).
Apostol Pavao također naglašava istinu da je, budući je spasenje potpuno Božje djelo, hvastanje odnosno hvalisanje, ponos pred Bogom zbog naše vjere, isključeno. Što je to čime ćemo se pohvaliti? Koja su to naša djela zbog kojih smo vrjedniji od drugih?
Bog nam je dao predivan dar opravdanja u Kristu. Na nama je vjerovati Bogu i vjerom prigrliti Božje opravdanje. Onaj koji doživi opravdanje vjerom, imat će to svjedočanstvo, tu sigurnost u sebi:
«Tko vjeruje u Sina Božjega, to svjedočanstvo ima u sebi; tko ne vjeruje u Boga, pravi ga lašcem, jer ne vjeruje svjedočanstvu koje Bog daje o svome Sinu. A ovo je to svjedočanstvo: Bog nam je dao život vječni, i taj je život u njegovu Sinu. Tko ima Sina, ima život; tko nema Sina Božjega, nema života.» (1 Iv 5, 10-12.
Jasmin Milić
Tordinci, 29. travnja 2007.
Post je objavljen 29.04.2007. u 08:06 sati.