Bitka za San Sebastian i Irun
U napad na republikanski grad San Sebastian Nacionalisti su poslali i svoje ratne brodove: Espana, Almirante Cervera i Valasco koji su 17. kolovoza otvorili topničku paljbu po gradu San Sebastian. Iako se stanovništvo grada sklonilo u skloništa poginulo je četiri, a ranjeno je trideset i osam stanovnika grada. Republikanski zapovjednik grada poručnik Antonio Ortega uputio je Nacionalistima poruku u kojoj im je zaprijetio da ako se nastavi bombardiranje grada i budu ginuli građani, za svakoga poginulog on će strijeljati pet nacionalističkih zarobljenih vojnika i osam civila pristaša pobunjenika. No, Nacionalisti za to uopće nisu marili, a već sutradan grad su napali i nacionalistički zrakoplovi tipa 'Junkers 52'. Napad na grad Irun započeo je 23. kolovoza. Grad Irun branilo je oko 3000 Republikanaca, a napadalo ga je oko 2000 Nacionalista. No, Nacionalisti su na raspolaganju imali mnogobrojna topnička oružja, te nekoliko lakih njemačkih tenkova tipa 'Mark 1' naoružanih strojnicama i nekoliko oklopnih autoblinda. U topništvu nisu oskudijevali ni Republikanci (Baski) koji su imali jednu topničku pukovniju u kojoj su ciljači bili i neki francuski, te belgijski topnici dragovoljci. Bitka je započela pod vrlo jakim i zasljepljujućem Suncu, a vodila se toliko blizu francuske granice, da je nacionalistički zapovjednik pukovnik Beorlegui morao skrenuti pozornost svojim podređenim zapovjednicima da paze da im vojnici ne pucaju previše na istok gdje je francuski teritorij. Dan za danom nacionalistički topnici tukli su položaje Republikanaca (Baski), pa su ovi napustili svoje položaje. No, kada su Nacionalisti krenuli u napad, Baski su se vratili i u krvavim bitkama 'prsa o prsa' povratili bi svoje položaje, te natjerali u povlačenje nacionalističke vojnike. Najteže bitke vodile su se na brdu naziva Puntza koje je čak četiri puta prelazilo iz 'ruke u ruke'. No, to brdo je napokon 2. rujna palo u ruke nacionalističkim postrojbama. Teške bitke tukle su se i za samostan San Marcial koji se nalazio na vjetrovitom brdu iznad samoga grada Iruna. Branitelji samostana tukli su se do posljednjeg čovjeka i to najčešće u krvavim bitkama 'prsa o prsa'. Na objema stranama vojnici su se tukli hrabro i bespoštedno, neštedimice, te prezirući opasnost. No, tijekom zatišja i podnevnih 'siesti', a naročito noću, jedni su drugima dobacivali i rugali se njihovom kukavičluku. Novo jutro bi pak dokazalo čistu suprotnost i samo potvrdilo besmislenost optužbi i jednih i drugih. Dok su u gradu Irunu bili stanovnici i njihove obitelji, Baski su se borili doista hrabro, ali kada su grad stali napuštati njegovi stanovnici ubrzo su republikanski vojnici ostali sami i shvatili da više nemaju što braniti, te su se stali povlačiti preko rijeke Bidasoa. U gradu su tako ostali samo jedan odred asturijskih anarhista, nešto mjesnih komunista, te francuski i belgijski dragovoljci topnici. Na kraju su se i oni povukli u Francusku, te su se odatle vlakom, njih 560, prebacili u Barcelonu gdje su se nastavili boriti u sastavu odreda iz Aragona. Padom San Sebastiana i Iruna Nacionalisti su osvojili 1600 četvornih kilometara novog područja na kojem su se nalazile mnoge tvornice vrlo značajne za daljnje vođenje rata, a najvažnije je bilo to da su sada Baski iz Asturije i Santadere bili potpuno odsječeni od prijateljske im Francuske. S druge strane Republikanci su u zoru 16. kolovoza pokušali preoteti Nacionalistima otok Mallorcu na koji se iskrcalo oko 8000 Republikanaca kod mjesta Portocristo uz potporu šest topova od 75 mm i četiri topa 105 mm. No, nakon uspješnog iskrcavanja Republikanci su neobjašnjeno stali na samo osam kilometara osvojenog područja otoka. Neviđena i gotovo neobjašnjiva (Athumanunhu neshvatljiva) neodlučnost republikanskih zapovjednika dala je vremena nacionalističkim zapovjednicima da preslože svoje postrojbe i krenu u protunapad uz potporu svega tri talijanskih bombardera tipa 'Savoia 81' koje su pratila tri talijanska lovca tipa 'Fiat CR 32', a koji su činili eskadrilu gordog imena 'Zmajevi smrti'. Jedan manji odred talijanskih crnokošuljaša, kojima je zapovijedao fanatični fašist Arconovaldo Bonaccorosi (poradi svoje riđe brade nazvan 'Conte Rossi' – po Athumanunhu), borio se na strani nacionalističkih postrojbi na otoku Mallorca. Republikanski bombarderi nikako se nisu mogli probiti do grada Palma da bi ga bombardirali, jer su im svega tri talijanska lovca radila toliko problema u zraku, da Athumanunh opet ne može da vjeruje kolika je samo bila vojnička neodlučnost Republikanaca, odnosno njihovih zapovjednika, koji su trebali zatražiti pomoć svojih lovaca iz Barcelone.
Post je objavljen 28.04.2007. u 23:32 sati.