idem van.
kao i jučer.
jučer je bilo lijepo.
ne "lipo", nego baš "lijepo". koliko god dalmatinka ja bila, riječ "lijepo" mi ima baš tu neku gracioznost, da se tako nespretno izrazim, skoro pa onomatopeju. lijepo. lijepo.
baš. lijepo.
nda, bilo je lijepo.
i bilo je toplo.
i bila je gužva.
i osjećala sam neku čudnu, odavno neosjećenu slobodu dok sam se probijala kroz tu gužvu.
i zaljubila sam se na prvi pogled.
i taj je pogled završio jednim namigom.
ujutro sam se probudila nezaljubljena.
nestade magije.
vraćam se starim boljkama, kao uostalom, i svaki put.
ali to je dobro.
jednako dobro kao i osjećaj kad se vraćaš kući u tri ipo ujutro i nije ti zima, i smješiš se kroz prozor tramvaja čisto onako, bez nekog velikog razloga.
jer je proljeće.
a nije samo u luki nižetiću nemir.
Post je objavljen 28.04.2007. u 22:31 sati.