Marketing
prilog raspravi o seksualnom odgoju u školama
Kad je djevojka stasala za udvaranje u kući su uredili sobu za nju u kojoj je primala udvarače. U tu sobu se ulazilo kroz zajedničku prostoriju u kojoj je porodica provodila dan. Momci su dolazili i razgovarali s djevojčinom obitelji dok na njih ne bi došao red da ih ona primi. Ulazili su djevojci jedan po jedan, onim redom kako su pristigli. Nitko nije ni na koji način nadzirao što se u djevojačkoj sobi događa, a momak je izlazio kroz prozor pozadi kuće, pa nitko nije znao ni kada ju je napustio. Kad je djevojka bila voljna i spremna za sljedećega, pozivala ga je sebi. Kod popularnijih djevojaka često se svi pristigli nisu ni stigli izredati, pa kad ej djevojka objavila da taj dan više neće primati, preostalo im je samo bez zamjerki i ljutnje otići svojim kućama i sljedećeg dana doći ranije da bi je ipak vidjeli. Oni pak koji su rano pristigli i brzo otišli, mogli su otići u drugu kuću drugoj djevojci i moglo im se dogoditi da ih tako iste večeri obiđu nekoliko njih.
Kada su djevojka i mladić objavili da su se zaručili, ophodnje su prestajale. Umjesto toga, zaručnica je svakodnevno vodila zaručnika u šupu u dvorištu u kojoj je bio dio njezina miraza. Ondje su visjele haljine, košulje, spavačice, plahte, jastučnice i slično što je ona počela šiti i vesti još kao djevojčica. Svakodnevno su razgledali to blago povješano sa stropnih greda, a u šupi je bio i jedan komad namještaja - krevet, da bi mogli prisjesti i odmoriti se. Da bi se tkanine vjetrile i zračile, između dasaka drvenih zidova ostavljeni su prorezi, pa kad su se zaručnici zatvarali da razgledaju opravu, sva djeca su se okupljala uokolo i virila sa svih strana kroz proreze. Teoretski je to služilo kontroli da se zaručnici ne bi zanijeli i prije braka upustili u bilo što nedolično. Praktički, kako je mlada krv vrela, seoska djeca - koja su ionako dobro znala kako pjevac naskakuje na kokice, ovan na ovcu, jarac na kozu, bik na kravu, pas na kuju, mačak na mačku - dodatno su učila. A ako su što i vidjela - tko s djecom razgovara i tko vjeruje što djeca pričaju?!
Ondje oko Dervente u posljednjih dvadesetak godina svakakve su se gadarije izdogađale, a život se ionako uvelike promijenio, pa se pitam da li ti i takvi običaji i dalje opstoje. Isto se pitanje nameće i za druge krajeve u kojima su postojali drugačiji običaji s istim učincima. Ali čak i da ne postoje, danas žive potomci onih koji su se na taj način uvodili u seksualnost, a nekako sumnjam da su im roditelji podučavajući ih životnim činjenicama mistificirali i išta tajili. Zato postoji ministarstvo koje nastoji propisati kako im ne reći ono što odavno znaju, kako ih podučiti onome što ni u ludilu ne kane primijeniti i kako im uskratiti ona saznanja koja su im zaista potrebna.
Post je objavljen 28.04.2007. u 22:09 sati.