Pošto mi se ovaj puta ne da neke filozofije pisati, a da udovoljim gospodični Daniri i napravim novi post, ukratko ću prepričati svoje putovanje u Grčku prije par godina. Dakle, sve je krenulo iz Rijeke, autobusom do Trsta, a zatim brodom do Igumenice, luke na sjeverozapadu Grčke. Dalje smo išli autobusom do Kalambake, gdje smo razgledali meteore, jedinstven primjer brdovitog masiva koji je nalik na meteorite, na kojima su smješteni teško dostupni pravoslavni samostani. Navodno se tamo sakriva Karadžić, pa je bilo zanimljivo svakome pravoslavnome popu dovikivati "Draža, Draža". Tamo smo prespavali.
Sljedećeg smo dana pošli prema Delfima. Moram reći da su naše ceste Amerika prema Grčkima, tako da je taj put bio avantura na razini vožnje relija Pariz - Dakar. O Delfima sam pisao nedavno, pa se neću ponavljati. Mene je osobno tada najviše dojmio pogled na termopilski klanac. Oduševljen sam bitkom koja se tamo zbila od kada se zanimam za povijest, tako da mi je taj pogled bio poseban doživljaj. Tamo smo opet prenoćili.
Treći dan našli smo se na putu za Atenu, grčku prijestolnicu. Tu smo razgledali slavnu akropolu, centar grada, olimpijska borilišta i još mnogo toga, pošto smo odsjeli dva-tri dana, više se ne sjećam. Grad je dosta prljav, ali meni je simpatičan. Bio sam uzduž i poprijeko po njemu, i svačega dobroga se dalo vidjeti, ali i lošega. Simpatični su mi Grci bili kako su nabrijani na Albance i Turke, taman su sa njima igrali tekme dok sam bio dolje. Naši nisu niš prema njima kad zabriju...
Nakon Atene došlo je vrijeme za posjetu Pireju, slavnoj atenskoj luci i turističkom središtu, gdje smo večerali u nekom elitnom restoranu riblje specijalitete Grčke, i moram priznati da meni koji inače baš ne skačem od veselja kad vidim ribetinu na tanjuru je to bila večera za pamćenje, onda znajte da je nešto vrijedilo... Ili sam samo bio ogorčen više od suvlakija i sličnih pizdarija njihove hrane iz restorana, haha.
Posljednjeg dana išli smo na Korint, gdje smo osim slavnog kanala, pogledali i jednu od najstarijih grčkih prijestolnica, Mikenu. Žao mi je što nemam slika od Agamemnonove grobnice, stvarno prekrasno zdanje. Iz Patrasa krenuli smo brodom natrag prema Italiji, odnosno Hrvatskoj. Nisam puno htio gnjaviti opisima, neka vam slike o tome govore, kako se kaže, slika govori više od tisuću riječi... Za kraj i par slika sa provoda, da ne bude da smo samo gledali, kako bi to nazvali oni koji povijest baš ne vole, hrpu kamenja.