Na ispruženom dlanu nosiš
Razgolićenu i otkrivenu - mene.
Kao odraz ogledala,
Jasno se ocrtavam,
Čak i u svakoj konturi,
Sjenki na zidu vremena.
Dušu sam ti poklonila,
Srce je odavno već tvoje.
Tijelo je samo naziv nečega
Što rođenjem svoje ime nosi.
Želje i misli požudne, uronjene,
U modrozelene dubine tvog pogleda,
Nadahnuće tvojih vještih prstiju čekaju,
Negdje, u predvorju snova, sanjanih za dvoje.
Lepezasto se vuku niti paučine
Među spuštenim i zaspalim vjeđama,
Čekajući svetost jednog trenutka,
Da ih novim i ljepšim svitanjem probudi.