Čini mi se da mi se ovaj april iliti travanj mjesec dobro narugao.Bolje rečeno ruga mi se cijelo vrijeme.
Ne kontam.Kako to da čovjeku odjednom ne ide ama baš ništa od ruke,čega god da se prihvati?!?
Flipnut ću...ispaliti na živce...puknuti (birajte izraz)!!!
Posao katastrofa...planove podbacila,većinu planiranog ne stigoh završiti...kila proradila...ja loša...kolege loše...šef loš...u p.m.lijepu!!!
Naplatit ću neki sitniš a u minusima do grla (kartice mi vape za lovom).
Prije par dana,nakon izuzetno lijepog izleta u prirodu,pri povratku mi se pokvari auto i ostadoh u nekakvoj "pripizdini".Zvala pomoć na cesti,došli i rekli mi da mi je otišao neki dio od par stotina markica...jeah
Povrh svega,jučer,vraćajući se s posla i veseleći se mini odmoru (da,sastavili su nam i ponedjeljak!!!),u dvorištu ispred svoje zgrade bubnem službenim autom u nekakav hebeni oluk i saspem staklo na zadnjim vratima...bravo ja
Uh,neću dalje o ovome...već mi se želudac diže
Što se ljubavnog života tiče,e tu je tek propuh...jedino muško koje mi se svidjelo u zadnjih sto godina je em oko 400km daleko,em zauzet do bola.
Ne znam...ništa više ne znam
Postoji sigurno netko
tko me jednom ubio
a zatim otišao
na vrhovima prstiju,
ne narušivši svoj savršeni ples.
Zaboravio me položiti u krevet
I ostavio me da stojim
Svezana čvrsto
Na putu
Sa srcem zarobljenim kao i prije,
Sa očima nalik
Na njihov odraz u vodi još čist
Zaboravio izbrisati ljepotu svijeta
Oko mene
Zaboravio sklopiti moje oči gladne
I dopustio im tu pustu strast
Post je objavljen 28.04.2007. u 19:16 sati.