Ah, kad nemam vlastitih priča, evo da ispričam jednu „tuđu“. Neku večer sjedio sam u nekom omanjem društvu i zaredale anegdote. Sjetim se tako možda najbolje istinite priče koju sam ikada čuo.
Priča ide o sretnom bračnom paru i njihovom upoznavanju. Upoznali se negdje u Alpama na skijanju. Međutim, nisu bili te sreće da se sretnu u nekom kafiću ili noćnom klubu već su se sreli u hodnicima lokalne bolnice kamo su ih dovezli nakon nesreće na skijanju.
Naši su junaci brzo shvatili da su iste gore list i poveli razgovor o tome kako su završili u bolnici.
Evo kako je (možda) išao taj razgovor:
„Ma pao sam sa sedežnice.“ S nelagodom u glasu priznao je naš junak.
„Što? Nisi dobro sjeo? Okliznuo se?“ zainteresirano će ona.
„Ehm, ma ne … dok sam se vozio pored mene je projurila neka cura gole stražnjice i dok sam se naginjao da se uvjerim da me vid ne vara, pao sam sa sedežnice i polomio se.“ s još većom nelagodom je priznao.
„A što se tebi dogodilo?“ brže je postavio protupitanje, da promijeni temu.
„Eh, pa ja ovoga … to je malo … čudna priča.“ zamuckivala je ona.
„Ma ne može biti čudnija od ove koju si upravo čula.“ pobunio se on.
„Pa, ja sam bila s prijateljima na stazi i stisla me mala nužda. Kad sam pitala gdje bih mogla naći WC svi su mi rekli da ne kompliciram nego da se odvezem u šumarak pored staze i obavim što moram.“
„I?“ nestrpljivo zapita on, polako zaboravljajući nelagodu pričanja svojih nedaća.
„Odvezla sam se do šumarka, skinula lasteksice čučnula i … tu sam napravila pogrešku.“
„Kakvu pogrešku?“ zbunjeno je pitao.
„Pa, nitko nije spomenuo da sam trebala stati skijama poprečno, a ne niz kosinu. Kad sam čučnula, skije su krenule i ja sam tako spuštenih lasteksica projurila stazom, na prvom zavoju izletjela … i ... završila ovdje.“
Nakon upoznavanja pred gipsaonom, junaci ove priče su se na kraju vjenčali.
Znam, i mene zanima čuti priču kad djeca zapitaju: “Tata, a kako si upoznao mamu?“
Post je objavljen 28.04.2007. u 19:16 sati.