Kako je lijepo kada slušate omiljenu pjesmu i istodobno vam tijelom prolaze trnci.
Sinoć sam lutao Youtube-om i našao na nešto što me oduševilo. Na klaviru jedna dobra duša odsvirala je dio pjesme Children od Roberta Milesa. Ta nježna, klavirska dionica, toliko me ganula, toliko me oduševila da sam sljedećih sat vremena tražio na dc++ piano verziju pjesme. Nažalost, nisam je našao.
Sada se zadovoljavam slušanjem originala i uživam u trncima, nakostriješenim dlakama po rukama i basu koji lupeta.
Predivne li pjesme.
Post je objavljen 28.04.2007. u 14:21 sati.