Ranjena duša
Sjedim u tami i razmišljam o nama
Osjećam kako srce mi se slama
A gdje si sad ti?
Da mi suze obrišeš,
Da mi kažeš da me voliš kao i ja tebe
Možda sam se previše nadala
Možda sam se previše zanijela
Previše od tebe očekivala
Jer voljeti ne može svatko
Zato moraš imati srce i dušu
Svakim me danom sve više zbunjuješ
Ne znam što da mislim o tebi
Dali me voliš il ne
Dali je došao i naš kraj
Ili još ima nade za nas
I sad sjedim ovdje k'o ranjena ptica
Moja su krila slomljena
Moja je duša ranjena
I srce već napola slomljeno.
P.S.-ovo sam pjesmu ja sama napisala, a posvećena je jednom dečku.
Post je objavljen 28.04.2007. u 00:41 sati.