Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/marezd

Marketing

48. (Ne)obični ljudi (epizoda 1.) - Erekcija

Totalno sam se navukla na domaću sapunicu. Pa rekoh sebi:
- Kad može Jelena Veljača, zašto ne bih mogla i ja?!
I odlučila se ubaciti u biznis sa vlastitim scenarijem koji bi išao otprilike ovako:
Godina 2555. S crtom.
Mjesto radnje: planeta zemlja, ostaci nekadašnjeg zadarskog Poluotoka. Preciznije: ulica zvana Kalelarga. Iskopine…
Glavni akteri: bića u crnom koja su se spustila svojom letjelicom s drugog planeta.
Radnja:
Ta-na-na-na… (u podlozi se čuje Štrausova sudbinska…) Teškim i opreznim koracima gorespomenuti su se iskrcali iz svog broda i spustili na tlo. Istražuju kakav je život bio početkom 21. stoljeća, daleko prije kataklizme daleke 2007. godine. Svojim čudnim svijetlećim okicama pozorno skeniraju svaki kamenčić ispod površine pepela, traže ostatke nekadašnjeg života… Na četverokutnom čistom dijelu nailaze na skupinu okamenjenih bića u sjedećem položaju. Pomnom analizom tjelesnih izbočina dolaze do zaključka da se ta bića dijele na dva spola. Zajedničko im je što svi na glavi u predjelu vidnog polja imaju ogromne zalijepljene štitove istog ili vrlo sličnog oblika. Razliku se tek nekakvi znakovi na štitovima: D&G, Cavalli, C i obrnuto sljubljeno C, Gucci. Stručnjaci za znakove odmah kreću u dešifriranje…
U pojedinih primjeraka bića s izbočinama ispod glave bliješte po dva prozirna jastučića kojima ne mogu definirati funkciju. Sken odmah bliješti kako se radi o radioaktivnoj tvari… Stručnjaci kreću u dešifriranje zašto bi netko imao radioaktivnu stvar uz sebe – karakteristika za one spolce koji su manji, sitniji i obliji na području ispod glave, bez ikakvih visuljaka među nogama…
Po keramičkim ostacima nekakvih okruglastih posuda i koncentraciji okamina bića oba spola dolaze do zaključka kako ih je kataklizma dočekala nespremne za vrijeme nekakvog čudnog obreda… Po kemijskim ostacima u tim keramičkim posudicama, zaključuju i da su sva ta bića konzumirala manje-više istu tvar…
Dio tima bića u crnom s druge planete kopa dalje od tog trokutastog dijela koji je očito nekakva agora, trg, okupljalište, hram na otvorenome… idu širokim čistinom između kamenih ruševina… I tu nailaze na okamine oba spola, no u uspravnom stavu. Dolaze do zaključka da su se ta izumrla bića kretala na dvije noge, a za vrijeme obreda su stajala savinuta. Generalno, uspravni imaju iste karakteristike kao i oni koji su bili na obredu. Isti veliki štitovi za vidna polja s istim simbolima, na donjim ticalima obla prekrivala. Viši i jači imali su na donjim udovima nekakva cjevasta pokrivala, uglavnom su izgledali isto. Manja bića s izbočinama ispod glave mogu se podijeliti u dvije skupine. One s cjevastim pokrivalima donjih udova, i vrlo sličnim gornjim, a druga skupina su ona bića koja imaju samo nešto omotano oko sebe. Nižim bićima iz glave izlazi duga ticala, a višim kratka… Sva niža bića za gornji ud imaju zalijepljenu nekakvu višu ili manju napravu koja sliči na nekakav spremnik, a većina ih stoji sa prelomljenim jednim gornjim udom i stisnutom šakom, a na tom prelomljenom dijelu visi taj nekakav spremnih, uglavnom pravokutnog oblika… Tek tu nastaje zaplet i pokušaj rješavanja najveće misterije: zbog čega niža bića u uspravnom položaju hodaju zgrčenog uda i nekakvim tobolcem zalijeplijenim za njega… I tako se rekonstrukcija kataklizmičke 2007. i traženja odgovora što znači tajanstveni zgrčeni ud i u njem' tobolac proteže iz epizode u epizodu… ono, kao Zvjezdane staze, Ratovi zvijezda, Planeta majmuna i slično.
A sad se napravimo povratak u prošlost. Fleš-bek, ona maglica u kadru… (umjesto vanzemaljskih elektornskih zvukova u podlozi svira Milo Hrnić, a u najboljem slučaju Intrade). Špica, sunce u podne, prepun trg, ispija se kava. Trač. Sastančenje. Kradu se bogu dani, Vlajo žica kunu… Sve po pe-esu. Nakon makijata i čaše vode đir po Kalelargi. Da se ne ispadne iz đira, vidjeti i biti viđen, pa još ako te uhvati kamera najvatrenije televizije, još bolje… (I onaj tko te nije vidio, vidjet će te navečer prije nego što ode leć.) Reprezentativan ženski uzorak u balerinkama divlježivotinjskog uzorka, tajicama i ultramodernom print haljetku sa šišmiš rukavima šeta gradom. Nabila sunčane na nos, nogu pred nogu i probija se kroz gomilu. Za upotpuniti vizualni dojam – odgovarajuća oveća torba u koju stane toliko stvari da bi se i sam Sport Bili posramio svoje… I naravno, neizostavan gard: ruka u erektivnoj pozi, poželjna i blago stisnuta šaka, a negdje na dvije trećine podlaktice prema stisnutoj šaci obješen remen torbe… Ultima moda. Bez ruke u erektivnoj fazi, ili što sportski komentatori uljudno kažu sportskom terminologijom, ne da cijela sjeverna tribina Markoviću figurativno pokazuje onu stvar, nego: bosanski grb… Meni to više liči kao da je ovog časa izašla iz laboratorija gdje su im vadili krv iz vene, ali dobro ajde… E, a onda kad se kroz nepreglednu gomilu počnu probijati sve kao da su im netom pustili krv, ta ruka u erekciji dobro dođe i kao oružje za probijanje naprijed do cilja…
Dva antišminkera, više ono flegme u pank fazi sjede na Loži i raspravljaju o tim rukama u erektivnoj fazi. Jedan dolazi do zaključka da ima filing kako žene s rukom u toj pozi ustvari podsvjesno pokazuju koliki bi im trebao. Drugi zaključuje da u slučaju dok tako stoji s rukom u erektivnoj fazi i počeše je unutrašnja nadlaktica – šminkerka poza se pretvara u pokazivanje…
I u špici ženske erektivne faze – buuuum!!! Vraćamo se na početak priče i enigmu bosanskog grba…
Uh, baš sam se zalaufala. A od silne kave i cigareta, ne treba mi ni klizma ni kataklizma. Mislim, meni zahod služi za normalne stvari ko i svim običnim ljudima, a i nemam di Vogue ko Jele naslonit…

Mare
(mare-zd@net.hr)

P.S. Ako ima tko vezu kod Spilberga, može pm na mail… Može i od Huljića i Majetića, isto bi dobrodošlo, samo onda umjesto Hrnića ide Rozga…



Post je objavljen 27.04.2007. u 22:39 sati.