Marketing
ZAHIR
Zahir na arapskom znači vidljiv, prisutan, onaj kojega je nemoguće ne primijetiti. Nešto ili netko tko nam, nakon što ga upoznamo, malo pomalo zaokuplja misli sve dok se više ne možemo usredotočiti ni na što drugo. Možemo ga tumačiti kao svetinju ili kao ludost.
Prije nekoliko dana sam pročitala ovu izvanrednu knjigu i ne mogu se oduprijeti želji da bar djelić njene mudrosti ne podijelim s vama:
"Ostatak ćemo života provesti pripovijedajući da volimo neku osobu ili neku stvar, a zapravo patimo jer, umjesto da prigrlimo svoju snagu, mi je pokušavamo umanjiti kako bi stala u svijet u kojemu zamišljamo svoj život."
"Što se tiče stvarnosti, ona je tek priča što su je drugi ispripovijedali o svijetu i kako se ponašati u njemu."
Sada malo ironije:
"...nametao svoja pravila koja se od tog trena moraju slijediti:
Drugačiji ljudi su opasni, pripadaju drugom plemenu, žele našu zemlju i naše žene.
Moramo se ženiti, rađati djecu, produljiti vrstu.
Ljubav je mala, dovoljna je tek za jednu osobu i svaki pokušaj da kažemo da je srce veće od toga smatra se prokletim.
Kada se ženimo, stječemo pravo posjedovati tijelo i dušu svog partnera.
Moramo se baviti nečim što mrzimo jer svi smo mi dio usustavljena društva. Kada bi svi činili ono što žele, svijet ne bi napredovao.
Moramo kupovati nakit, on nas poistovjećuje s našim plemenom...
Moramo biti duhoviti i s ironijom promatrati ljude koji izražavaju svoje osjećaje. Opasno je po cijelo pleme da jedan od članova izrazi svoje osjećaje.
Što je više moguće moramo izbjegavati govoriti "ne" s obzirom na to da su omiljeniji oni koji govore "da", a to nam omogućuje da preživimo na negostoljubivom području.
Važnije je što drugi misle od onoga što osjećamo.
Nikada ne izazivajte skandale, to može privući pozornost neprijateljskog plemena.
Ponašate li se drugačije, izbacit će vas iz plemena, jer možete i druge zaraziti i uništiti ono što smo teškom mukom stvorili.
Uvijek moramo imati na umu kako što bolje živjeti u novoj špilji, a ako ne znamo točno kako, pozovemo dekoratera koji će dati sve od sebe kako bi drugi vidjeli da imamo ukusa.
Moramo jesti tri puta dnevno, čak i ako nismo gladni, moramo postiti kada ne stanemo u kalupe ljepote, makar se izgladnjivali.
Moramo se odijevati kako zapovijedaju modni časopisi, voditi ljubav željeli mi to ili ne, ubijati u ime granica, željeti da vrijeme proleti, a mirovina brzo stigne, birati političare, prigovarati zbog životnih troškova, mijenjati frizuru, rugati se onima koji su drugačiji, odlaziti na vjerski kult nedjeljom, ili subotom, ili petkom, ovisno o vjeri, tamo moliti za oprost grijeha, biti ponosni jer znamo istinu, a prezirati drugo pleme jer štuje lažnog boga.
Naša djeca moraju nastaviti našim stopama, ipak smo mi stariji i poznamo svijet.
Uvijek imati diplomu sveučilišta, čak i ako se nikada nećemo baviti onim što su nas drugi prisilili studirati.
Učiti o nepotrebnim stvarima, ali koje je netko proglasio važnima: matematika, trigonometrija, Hamurabijev zakon.
Nipošto ne smijemo ražalostiti svoje roditelje, makar se morali odreći svega što volimo.
Glazbu slušati tiho, govoriti tiho, plakati u kutu, jer ja sam svemogući Zahir, ja donosim pravila igre, određujem udaljenost između željezničkih tračnica, govorim što je uspjeh, kako se voli, kolika je nagrada."
"Ali on zna da je sreća kada znaš promatrati oko sebe i vidjeti gdje su ti prijatelji: jer anđeli govore kroz njihove riječi."
"Obratila mi se Ljubav: Ja sam i sve i ništa. Ja sam poput vjetra, ne mogu kroz zatvorene prozore i vrata.
Odgovorio sam joj: Ali ja sam ti se otvorio!
Pa mi je Ljubav rekla: Vjetar je načinjen od zraka. U tvojoj kući ima zraka, ali sve je zatvoreno. Namještaj će prekriti prašina, vlaga će uništiti slike i uprljati zidove. Ti ćeš i dalje disati, upoznat ćeš dio mene, ali ja nisam dio, ja sam Sve, a to nikada nećeš upoznati..."
Eto, ako vam to nije dovoljno, onda stvarno ne znam...
Što prije se prihvatite iščitavanja ove fantastične knjige, jer ako ju samo jednom pročitate, nećete se promijeniti, morate sve iz nje primjenjivati opet i iznova na svoj život.
Uživajte!
A ja idem u nanicu. 
Post je objavljen 27.04.2007. u 21:53 sati.