Isto kao što malo zrno,sjeme ruže,jadno,nevidljivo stoji dugo vrijeme pod zemljom,tako smo i mi u početku pokolebljivi,slabašni,zapravo,možda se na prvi pogled činimo jaki,ali upravo suprotno,nečije privlačnije mišljenje nas jako brzo zamami svojim čarima i postajemo mu podanici,gubimo svoje mišljenje.I tako dan za danom,svaki put sve gore i gore.Sve dok jednog dana ne shvatimo da je naše mišljenje ipak samo naše i da je nama vrijednije i zamamnije od tuđih.Kada to shvatimo i izgradimo takav stav onda naše mišljenje postaje zanimljivo,zamamljivo i vrijednije onima još uvijek pokolebljivima.Postajemo dio rasprave,tračeva,ogovaranja,ali iz ljubomore onih s kojima smo prije dijelili isto mišljenje.Jak karakter izgrađuje jednu osobu,jedan život,jednu ličnost koja je povezana sa realnim svijetom.Realni svijet je težak,spleten i mukotrpan,ali zahvaljujući svome svijetu,bar na trenutak bježimo od sirove stvarnosti.Zato na kraju izgradnje stabljike,ruža dobiva bodlje koje je štite od sirovih uvijeta realnog svijeta!!!!1
POZZZ:Josipi,Matku,Bernardu,Marku,Marinu,Carlu,Duji,Mati,
Denisu,Goranu,Stjepanu,Ivani,Matei,Ani
P.S.Matko stvarno mi je ža šta je ne mogu dovest........
Post je objavljen 27.04.2007. u 20:32 sati.