komentare neke vama osobno... da i drugi vide
a izbor meni najdražih šest (prva otvara blog)
je isto ovdje
idi! vidi! slušaj!
Rusalki
otvori se školjko
izronit će ona
očekujem je stvarnu
nimfi nalik da bude
oluje ne želim u tom kraju
znaj
želim je takvu u raju
ako ga ima za nas takve
mi lovimo zvijezde nedohvatne
proljeća su negdje drugdje
al* ipak sve u pokretu svome
preokrete stvara
očekujem je stvarnu
nimfi nalik da bude
Mario Lanza Celeste Aida
Lafici
lamentacije petkom
znače muku
u velikom luku
na kraj vuku
preni se više
kreni...
svjetlost te čeka...
tunela nema...
proljeće je...petak
ispod plavog neba otkrih ponovo
dvorac moga djetinjstva
platana na mjestu stoji
o dvorcu djeca
škola kao i onda
davno je bilo
a sunce isto sije ovdje
smijeh je isti
učiteljica mlada
o meni govori sada
ma što
bio sam ovdje pred
ohoho ljeta
malen i bos
uzbrdo do škole
peć na drva u kutu
a ja već pri putu
pozdravljam
žurim
svjetlost Zagreba me čeka
žurim
čak i boje zaboravljam
onako usput tulipani
maćuhice
potočnice
da l* zaista novim pogledom gledaš
lamentiraš petkom
a ja na putu
The Animals - House of the Rising Sun (1964)
Vitae-i
kad Evropu prođeš autostopom
i završiš u Parizu
želja ti je da pipneš Mona Lisu
u Brasserijama kreolke majmunčiće na ramenu nose
osmijeh ulicom pronose
odakle stigoše tamo pitah se tada
i pođoh dalje
drhtaj neki donio je vjetar
Notre Dame čekala me
u razgledanje krenuh
iz nje donio sam
nešto što se danas zove
ostvarena nada
prati me kroz život
ovdje i sada