Marketing
nogomet vS. sex
Jučer sam ga totalno raspizdila..
Nisam mu htjela ostati dužna jer je i on mene…
raspizdio i povrijedio…
doduše, nesvjesno, odnosno muški (po defoltu)…
znači znala sam, ali nisam uzela u obzir…
a i zašto bi…
Ovaj tjedan nisam pretplaćena na neko veliko razumijevanje i glumljenje mile i drage djevojčice…
zabolio me pa sam htjela da i njega malo štrecne..
A u tome sam veličanstvena…
igram podlo i u riječima nema vještije od mene…
A riječi su ponekad oštrije i od mača..
Popizdio je u sekundi, rekao da radi i da ne može sad o tome,
i da ga samo ja tako mogu razjebat..
A za sve je kriv nogomet…..ma zapravo ON…
Srijede su naše….
ja odem na svoju stranu ,
a on je doma i gleda ligu prvaka s dečkima…
paše meni, paše njemu…
ja ne diram u najvažniju sporednu stvar na svijetu,
kao što ni on u moje svete srijede s prijateljima…
Ali ovaj tjedan se nogomet gledao u utorak, srijedu, četvrtak…
dr riječima nije imao vremena i bio je jako umoran….
ja koja radim dva joba nisam…
ja koja uvik idem k njemu i ujutro od njega na posao dužim putem,
a jutarnja sam spavalica, ja nisam umorna…
Ma fck you!!!!!
A sve je to bilo začinjeno s pekmezastim porukama fališ mi, bla bla….
E onda sam stvarno popizdila i bila spremna na sve – dr rječima razjebat ga, kao što je on razjebo mene…
Cut the crap honey!!!!
Plus, već mi je u ponedjeljak najavio da ide na nogomet
(da se razumijemo, ja volim taj njegov nogomet,
jer se ispuše i dodje ko micek doma, a teretane ionako prezirem do bola)
ali uz taj nogomet ide i popratni folklor, odnosno pivica, dvije (čitaj 22)…
u prijevodu bilo je kad završim onda te zvrcnem pa dodji… ma moš mi ppp……
lom…totalni lom…
nasreću ili nažalost tek u mojoj glavi jer ja sjebana i ponosna pa ne pizdim na glas…
on će mene zbavljat nabrzaka u petak naveče…oće vraga…
poslala sam mu samo 1 sms i pogodila u sridu..
i još mu gurnula da 'onaj kojeg nevoli' ima za mene vremena kad god
(zaista, kako mu vrijeme dopušta, ako mi zagusti u bilo čemu, on će pomoć koliko može),
točnije 2 puta u ova 4 dana, a tek je frend (istina bog najbolji i dugogodišnji, ali svejedno)….
jbš onda titulu dečka…
naravno, znala sam da je ta usporedba dolijevanje ulja na vatru…
ali jbe mi se, on radi s onom zblajhanom anoreksičarkom koja priča okolo
da je BRAD manager,
i koristi svaku priliku da mu se uvali ili ga kao nehajno primi di stigne…
Samo ću spomenut da sam se generalno zajebala s
pretplatom na sportske…
najbolji mogući poklon za njega postao je najgori mogući poklon za mene….
sport za doručak, sport za ručak, sport za večeru…sport na repete…
tako mi i treba kad sam htjela biti najbolja, pokloniti mu najbolji i najorginalniji poklon
i sve ostalo…
i jesam, brijem da je svršio kad su mu ujutro došle na vrata...
vrijedilo je vidjeti taj izraz lica negdje drugdje osim u krevetu...
ali sve u svemu, krajnji zaključak je da se ne isplati
pokušati razumjeti muškarce - sve to vodi nikamo…
najgore od svega, ako nam se veza ikada svodila samo na njegovu sobu, odnosno seks,
sad gorko žalim za tim danima (kad smo gužvali plahte svako malo),
jer on ne vidi dalje od sportskih i nogometa na tv-u, a meni predbacuje
(iako se ne buni kad ga dovedem pred gotov čin)
da sam pohotnica, napaljena od jutra do mraka bla bla……
what the fuck????
kao da je svjetsko u nogometu (a to inače opraštam)..
eto kud vodi previše sporta…i premalo sexa..u qrc…
naveče je popravio stvar kolko-tolko..
on uvijek popravi stvar….
Ma nisu naše kvazi svađe vrijedne spomena…
ali ja ih ponekad namjerno isprovociram,
pogotovo kad osjetim i najmanji dašak monotonije i navike u vezi…
tek tako….da malo razdrmam stvari…
da se ja bolje osjećam, a da se on malo probudi…
valjda to dodje s godinama…na kontu i u vezi..
Da sam htjela sportaša ili fudbalera za dečka, našla bi ga bez problema,
a s obzirom da nisam,
odbijam patiti, pogotovo što se sexa tiče nauštrb sporta..
jbnog nogometa…
sve je to pederluk…latentni… …
ps. hm, iako bi razmislila dvaput da li bi to rekla za f.LJungberga ... 
uh..ko ris u veljači sam...bijesna i napaljena..
26. travnja 2007.
buLL-shit
Zadnjih dana me sve živcira..
I sa svime što me živcira odmah se obračunavam..
ako ne iz potrebe da sačuvam svoje psihičko zdravlje, onda just 4 fun..
Tako je na tapetu uz ostale, zapravo ne bitne sitnice došao i bivši šef koji mi duguje lovu, nije neka, ali je moja, osim toga - stvar je principa…
Imala sam razumijevanja prilično dugo, a sad ga više nemam..
Praktički sam tek sada svjesna da sam pobjegla s broda koji je lagano počeo tonuti…zapravo mi se jbe i da potone skroz, jer nisam ja kapetan koji je kriv za taj skorašnji potop pa u skladu s tim ne moram ni ostati i potonuti s njim…
Kad sam dobila ponudu za taj posao, bila sam skeptična, ali samo iz razloga jer sam na prvu mislila da je to preveliki zalogaj za mene, jer nikad nisam radila nešto slično…
ali mlada i nadobudna s friškom diplomom, nisam mogla reći ne..
treba sve probati, pa ako ne ide, ideš dalje...
Posao mi se svidio, bez obzira na neke predrasude…što sam duže radila više mi se sviđao jer je bio prilično kreativan, a to je ono što sam uvijek htjela…
nikako statični posao od 9-5 sa istom šablonom svaki dan..
Ovaj je uključivao i putovanja i stjecanje šarolikog iskustva i još dosta toga..
Što se mog šefa tiče (sad već bivšeg), on je posebna biljka, koja vam vrlo brzo počne ići na živce, ali onako pozitivno..totalno zakopan u new age, reiki, knjige o duhovnosti i samopomoći, uglavnom u svemu on uvijek nađe neku pozitivu….
na prvu meni je to bilo super, ali kasnije ………
dodjem ujutro u ured - harehare krišna mmmmmmmmmm svira dva sata zaredom…nemoš to podnit, ako si normalan odnosno da se bolje izrazim ako ne briješ na te stvari for real….meni se spava od tog mantranja hareharekkkkkkk, a i došlo mi je milijun puta da napravim hara kiri…
Druga stvar koja mi je vrlo skoro počela ići na živce - propagandne gluposti tipa kako mi radimo velike stvari, za zajednicu, za ljude, za našu malu Hrvatsku, i kako nas to treba ispunjavati jer u životu treba težiti duhovnom a ne materijalnom..bullshit…
ja s 20 i nesto ne mogu tako razmišljati…prvenstveno iz razloga jer to nije istina, a i zato jer nemam sponzora (niti ga želim imati) i ovisim samo o sebi...
ne nisam materijalist, za lovu me nije briga dok mi ne fali za neke osnovne stvari, režije, hranu , kavu i tu i tamo pokoju sitnicu koja čovjeka čini sretnim…od kad radim, svoja sam na svom, sve plaćam sama….
ne želim biti nikome na teret, pogotovo ne roditeljima koji su me financirali pola života..
Tako da kod mene ne prolazi mantra - radim veliki posao za zajednicu, pa nije bitno da mi se taj rad i plati….
kad mi kasni plaća, e jbga onda me boli qrc za sve, osim za sebe..
Trpila sam tu propagandu skoro dvije godine…stvarno mi je išlo na živce to uvjeravanje kako rad za zajednicu i sve te velike stvari isključuju neku zaradu…
pri tome mislim na plaću, o nekim dr stvarima neću ni počinjat…
malu pripravničku plaću nakon 4ipo godine štrebetanja na faxu..
jer da sam kako to inače rade u tom poslu, dobivala proviziju za sve što sam napravila i osigurala, danas bi bila bogata, ili bi kao moj šef imala sređeno stambeno pitanje..
Sljedeća stvar koja me prilično iritirala bio je taj neki slobodan odnos, tipa super smo si, pričamo si sve, i to od početka, a neke stvari nemoš forsat…
ja sam osoba koja voli slušati ljude, pomoći im, ma sve što treba, ali o sebi baš i ne volim pričati…pogotovo ne neznancima ili tek poznanicima...
a i inače, ne cendram pijateljicama na ramenu, iako sam tu kad one trebaju cendrati na mom…takva sam, i to svi poštuju, osim njega, on je non stop nekako forsao da bi ja trebala biti otvorenija, tj povjeravati se više...i to njemu…
djelomično je to ok, pa radimo zajedno, ali ponavljam ja nisam takva..
meni to ne paše…i ne mogu i neću kontra sebe..
Ma još sam to nekako i podnosila, šta ću, nije on loš, dapače jako dobar čovjek….
ali ja ne mogu po tuđim pravilima, bar kad se o meni samoj radi..
Ali…..ima toga još..
te dvije ipo godine, dotični me nije zvao imenom, ili nadimkom kao i svi drugi, već dušice…dušice ovo dušice ono…iritantno do bola…
inače on tako zove sve žene koje zna (napomeniću da nije nikakva sirovina, niti šovinist i sl, dapače, bečka škola) i koliko sam ja primjetila to je većini žena pasalo ali meni je išlo na riganje….
ostalo patetične izdrke neću nabrajati…
Možda sam ja ne normalna ali ja svojim prijateljima ne vičem svako malo volim te, zagrljaj, dušice i sl…automatski mi onda te riječi kad ih mislim nekome reći kao nešto meni važno i duboko izgube na značenju…
Uglavnom, dobila sam priliku za jbno bolji posao…onako šlag na torti, jer sam se trudila i jer mislim da jbno dobro obavljam posao koji mi se da na rješavanje..
neću lagati da su pare bile zanemariv razlog, nisu, bile su važne, ako ne i presudne, jer su za sobom nosile i ostale različite beneficije i mogućnosti…
a toga na prošlom poslu nije bilo…ali bilo je tu i dr razloga za otići…
moje kreativnost je lagano presušila jer nije bilo više motivacije, a i sve se eto nekako pretvorilo u iskorištavanje i prebacivanje posla na mene, dok se on kao poslom šetkao po ručkovima…
zatim neslaganje oko nekih bitnih stvari koje su, kao što se sada vidi bile presudne za dobrobit posla…
nije to bilo samo do mog mišljenja, već i do dr vrlo sposobnih i kvalificiranih ljudi..ali ne, taj njegov ego nije mogao podnijeti da on baš sve ne zna najbolje…
živciralo me i njegovo non stop hvaljenje da dobro radim posao, zato jer je išlo uz napomenu kako bi ljudi ubili za taj moj posao i kako je to nekakav vrh kojem treba težiti…a nije..Fućkaš ti što te netko non stop hvali, nek se ta hvala vidi na tvojem tekućem ili na neki drugi način…od riječi se ne živi…
pogotovo jer su i neki prilično jaki na riječima, a pucaju u prazno..
nasmješnije je to što on jako dobro zna da sam ja imala uvid u financije cjelokupnog poslovanja pa znam gdje je muljao, a meni prodavao je pak neku dr priču….
Da skratim…2 mjeseca čekam tu svoju mizernu zadnju plaćicu…
mislim da sam sveukupno u tom vremenu 2 puta pitala, kako stvari stoje, onak na finjaka…
ne da nisam dobila konkretan odgovor nego mi je moj bivši šef rekao -gud luck to you and god help us- aludirajući na to da još nema love na računu i da moram imati razumijevanja…
Jbm ti taj hare krišna način komuniciranja nakon 2 g i nakon ful privatnih stvari koje mi je ispričao ne može reć, jbmu, kriza je nema love, već ide na varijantu, to je takav posao, financijski nesiguran, rekao sam ti od početka i ostale think pink izjave….
ma cut the buLLshit….
kakv si ti to manager da ti je firma toliko bez love, pogotovo jer znam da je vrhunskog stručnjaka svog prijatelja otkantao kad mu je ovaj nudio novi sustav financiranja, naravno puno bolji…
i zato jer znam da je firma u kurcu trenutno zbog njegovog ega, zato si i dajem zapravo da grintam…vjerovatno bi rekao da sam sebična…
e pa jesam….on ima radove u stanu, koje plaća ne znam otkud, a ja nek čekam…
hvala bogu ovaj novi posao je duplo bolje plaćen pa mogu preživjeti, ali ne dam svoje…pogotovo jer znam sve što znam..
Sad sam čula da je i zadnji posao koji smo radili popušio baš zbog sitnica za koje sam mu rekla (a rekli su i drugi) da ne valjaju i da neće proći, ali naravno, on kao stariji i iskusniji bolje zna….
Zna QRC, osim da taj njegov ego vrijedi izgubljenih 150.000 EUR za taj posao, ostalo neću napominjat…
Napisala mu neki dan opet mail, onako ljubazan da puca po šavovima od topline (rigalo mi se, ali ne želim bit brutalna) i gospodin se uvrijedio…što znači da mi je sad jbno žao što munisam poslal prvu verziju maila na koji je moj frend rikavao od smijeha i rekao da kad želim stavrnop znam biti brutalna kujetina bez dlake na jeziku....
ja bi dodala samo kad me isprovociraju do kraja...dapače koliko ga znam sigurno je sve to doživio kao izdaju, ali oprostit će on to meni jer hare hare krišna tako zahtjeva...
"oni koji žele biti veliki moraju imati i veliko srce za nas male i praštati…." yeah, right
Umjesto prošlog shita od god help us, nadmašio je sam sebe sa novim-
'for those who believe, no proof is necessary.
for those who don't believe, no proof is possible.'
Oh my god, please save me from this kind of crap…serem ti se ja na to, ukratko..
Iako, se nadam da se ipak dovoljno uvrijedio da mi više nikad ne kaže dušice i big hug…
i rest my case..
14. travnja 2007.
kako to žene rade - u 2 dijeLa...
I. dio
Nisam ljubomorna niti posesivna..
Iako sam žena..i to s muškim high eGom..
Ne volim da se meni rade ljubomorne scene, pa ne radim to ni drugima (a i prije bi pukla nego pokazala da me nešto pre-više dira)..
Ako me i dira, onda je to neki znak, koji ću prije ili kasnije protumačiti, ali sve u svemu TO se odnosi na mene..my issue, my problem..
Zašto bi netko trpio moje hirove, posesije ili ljubomorne ispade, ako ih ima (a nema, zasad)..a niti ja namjeravam tuđe..
ovaj vikend sam imala dobro iskušenje..valjda..ne znam kako protumačiti…
prije nekoliko mjeseci, njegova je sestra slavila rodjendan…bilo je par neodlučnih ženskih kokoši koje je posebno trebalo nagovarati da dodju..to su one koje vole da ih se moli, iako bi došle ovako i onako jer je to prilika da se izbezume i napiju i pokažu da nisu dobre tatine curice – jer to nije ove godine u trendu…
ima tu i ona balava zakamuflirana priča - business woman, nema vremena za privatan život pa tu i tamo potroši kojeg muškarca, bez imalo grižnje savjesti jer, bože moj, pa muški to nama rade oduvijek..
baš smo proklete licemjerke..
i tako je ON dobio zadatak da nagovori jednu od njih..i nagovorio ju je..neš ti teškog posla, 90 % žena moš pročitat za 5 minuta i skužit što bi htjele čuti../apropo ove konstatacije, ne znam jesu li frajeri toliko glupi kad love ženski rod ili su žene još gluplje i neodlučne pa ne znaju što žele, vjerovatno i jedno i drugo/..
I dodje ta mala na proslavu..džepna venera od kojih metar ipo, kratke na centimetar ošišane zblajhane kose…niš posebno, mala mršava, nažbukana, bez sisa i golog pupka, ali ruku na srce, jebozovna…
uglavnom…trebalo joj je malo nagovaranja da se opusti…svi su nešto trčkarali oko nje, ali ona se nekako zaljepila za NJEGA..
Aj, šta sad, ima mala neku fiksaciju, pa neću joj kvarit veselje, iako nas je ON službeno upoznao - ovo je moja K..., pa nemoj brate (sestro) bar iz minimalnog rispekta..
BTW, mrzim to tituliranje, ovo je moja djevojka, zato jer mi liči na označavanje terena – došla ja i hop hop zapiškila svoj stup – on je moj..
Odglumatala je iznimno oduševljenje što me upoznala (to mogu samo žene, bokić, pusica, bla bla, a zabi'će ti nož sam da uhvati priliku) - kako god, NIJE mi sjela na prvu..jedna od onih s kojima i na najobičnijoj kavi ne bi imala o čemu pričati...a sa svakim se može o nečemu popričati..
Intuicija…imala sam dobru školu što se takvih i sličnih žena tiče..
Nakon par sati, mala je jedva stajala na nogama, skakutala je po bircu, vješala se o vrat se kom je stigla, ali kako je meni izgledalo glavni pik je imala baš na NJEGA…
Moram priznati da još nisam sigurna je li se stvarno napila ili je to bila dobra kamuflaža za pipkanje…never trust a woman..
A i zapravo svejedno je, na takve a i slične ženskice niti imam komentara niti reagiram…znam da su mi inferiorne i da provociraju…a kako svaka budala ima svoje veselje…go 4 it…
U jednom trenu, stvarno si je dala oduška..ja sam sjedila u kutu zabavljena s par ljudi (ili imam oči na potiljku ili je do instinkta ili.....) kada je, samo odjednom, dotična, koja je do tog trena plesala nasred podija, izbezumljena i ufurana izvela takav manevar da joj stvarno skidam kapu..zatrčala se i skočila na NJEGA (da budem točnija, ruke su joj bile oko njegovog vrata, a noge oko njegovog struka)..samo je muzika nastavila svirati, dok je cijeli birc stao na sekundu i gledao…nju…pa mene..nju…mene..kao da su svi čekali moj kontra manevar…
bratova cura je (umjesto mene) već bila spremna kopat oči i čupat kosu (mala je prava lavica, ne da svoje ni pod mus)..
a ja sam i dalje mrtva hladna sjedila, gledala i posprdno se smješila..
way beyond me..
mogu i ne mogu objasniti svoju reakciju…prva je do mog dostojanstva i ega – scene nikad ne radim pred drugima kao što ni prljavo rublje ne perem pred susjedima, prijateljima, slučajnim prolaznicima..meni je to jadno, prostački, spuštanje na najniže grane, i pokazuje ljudsku slabost, onu najgoru..
nije da mislim da je loše biti čovjek u punom smislu riječi, pa time i slab, već se to odnosi na manevre tipa ovog (i još gore - nema mi odvratnijeg i prezira vrednijeg kad vidim ženu i frajera na kavi a ona mu podignutim tonom da svi čuju drži bukvicu...jaaaadnoooooo…)
a i šta sam trebala??? doć do njih, skinut nju jednim šamar, njemu očitat bukvicu pred svima, zalit ga vinom i maestralno otić…
no way…taj film neće nikad biti na rasporedu..a i nisam primat, ko neki..
prvo, vidjela sam kako se ponašala, prema njemu a i prema drugima…previše alkohola, došlo joj,zasvrbilo ju, pa eto…htjela je da ju netko ili konkretno on…počeše…ili šta već..možda je uvik takva, ko će ga znat..
drugo, on mi ničim nije dao do znanja da bi se trebala brinuti ili da me ne poštuje, bio je pristojan prema njoj i na finjaka ju pokušavao maknuti kad je prešla granicu..
treće, s takvima (i ženama i muškarcima), bez obzira o čemu se radi, ne prljam ruke..
četvrto, nemam neku mazohističku potrebu priuštiti drugima cirkus u kojem ja imam glavnu ulogu povrijeđene luđakinje koja radi scene i zbog najmanje sitnice..to mi je ispod časti…jbga stari mi je usadio taj muški ego…ne daj nikome da te zjbva, niti priliku da te žali ili ti se smije…
peto, izgledala je tako jadno, i pijano da mi ju je bilo žao..iz bilo kojeg kornera, nije to bio neki prizor, do jadno prenemaganje jedne male plave...
onako pijana pokušala je iskoristiti priliku da svima kaže kako je ona BRAD MENADŽER (, jbga kad si daješ titulu a obična si prodavačica bar nauči kako se izgovara)
samo za smijat se, šta drugo?
nakon moje izostale reakcije, skočila je na nekog frenda i slinila po njemu dobrih 20 minuta…gledala sam ga cijelo vrijeme, iščekujući njegovu reakciju….mali je stvarno bio karakter…sjediti 20 min nepomično dok jedna polugola žena skače po tebi, liže te po vratu…to treba znati izdržati, iako iskreno ne znam koliko je to moguće i u okviru ljudskih sposobnosti, posebice muških, pogotovo kad tu ima i alkohola da sve začini dodatno..
na kraju je ipak, kapitulirao…i onda su svi dobili toliko očekivani spektakl….
A on dva tjedan kasnije otpust od cure….i to cure kakvu prije nikada nije imao..zbog malo drpanja…jbš ga..
Tko zna, da me nije bilo, možda bi i ON Najebao..dao si oduška..šta već..
Iako sumnjam…ima on svojih momenta (a imam i ja) kad zasere, ali ne po tom pitanju..
A i sigurna sam da bi njegovi kvazi prijatelji kojima još nije jasno što ja radim s NJIM, i koji se već godinama pokušavaju uvući u moje gaćice, jedva dočekali priliku da ga sjebu i gurnu meni pod nos kakav je…
Nakon paradiranja, mala je došla do mene s pričicom kako je pijana, kako ne može doma i sl…ja sam ju tada, u skladu s njenom provokacijom pozvala da prespava kod nas..ona će sa mnom u krevetu, a moj dragi sa svojim retriverom…svidjelo joj se..
Gahahahaha, nisam ni sumnjala…bilo je zabavno igrati tu igricu..kad smo u isti glas obavijestile NJEGA gdje spava večeras i s kim ću ja podijeliti krevet, umalo da ga nije infarkt…ne znam jel to bilo do razočarenja što i on nije pozvan u naš krevet J ili do toga da ona nakon svega ima obraza spavati kod nas….sigurna sam da mu je kroz glavu proletilo da je to možda i moje maslo, s obzirom da zna da mi svakakve gluposti – just 4 fun- padaju na pamet..
Na kraju ništa od moje igrice – bila sam spremna podijeliti krevet s njom i guštati ujutro kad se probudi s prokleto velikom glavoboljom i ostalim popratnim pizdarijama..
na sreću ili nesreću, netko (pametan) se ponudio da ju odveze kući, i tako je i otišla….
II. dio
Nakon te večeri javila mu se par puta – di si šta si…ne bitno..što god, ima izliku, prijateljica od njegove sestre, iako ja ne pušim te ženske pričice..
No prošli tjedan poslala je čudnu poruku…ON mi je spomenuo da se javila s nekim glupim pitanjima, da ju nije shvatio, uglavnom nth special..
Kasnije kad sam vidjela tu poruku, ipak me stislo…naime, ON je dobio novi posao, posao koji sam mu ja našla, i koji je igrom slučaja u istoj firmi gdje i ona radi..
Pa me malo kopkalo sve to u globalu..i onda sam djelomično pokleknula ženskim mušicama..
ON i ja smo imali jednu krizu od dva tjedna, što do mojih što do njegovih pizdarija (u većini)..
Ali svejedno, što god je on tada (kada nismo bili zajedno) radio mene ne zanima, osim ako on baš ima potrebu reći mi..
jer ja držim do one – WE WERE ON THE BREAK..bez lažne skromnosti i lažnog razumijevanja…
da, boli ako saznaš da ti je dragi/draga dan dva nakon prekida završila s dr/drugom ali nisu to uvijek lake situacije (ni za pretpostavit, ni za shvatiti a ni za oprostiti)…
i neodlučnost i razočarenje i bol pomiješani s malo alkohola uglavnom odvedu svugdje, pogotovo kod muških (imam brata, pa fala bogu znam)..ako je vrijedno, i ako se ima čemu vratiti takvim stvarima ne treba pridavati previše pažnje..
Kad smo, nakon tog prekida, rješavali stvari , razgovarali smo o svemu…druge osobe nisu bile u pitanju jer je kod nas puklo zbog njegovog prečestog (u tom razdoblju) opijanja s dečkima u kvartu (od kojih 90 % ništa ne radi, osim što pije, niti imaju ambicija, niti potencijala, i naravno već poduže nitko nema curu ni za pod mus, )..
iz pouzdanih izvora znam gdje je bio i šta je radio…družio se s čašom (iz osobnog iskustva, tada je nesposoban za išta a nije ni privlačan u tom izdanju - bar meni), nekih tjedan dana a onda je stigla faza lupi glavom o zid, jer je jako dobro znao da kod mene kajanje ne prolazi…kad si se posro, onda i jedi..
Uglavnom, nakraju, ja sam prvi puta u životu zatomila pre-veliki ponos i dala mu drugu priliku…jer i kad sam stavila emocije na stranu, još uvijek je bilo razloga ostati…
tek da se zna, nije mi žao…
Ipak, njezina me poruka malo 'piknula'…da budem precizna, saznala je da će raditi zajedno (ne stalno ali ipak) pa ga je pri-upitala hoće li to biti problem..kakav fckng problem?????? Već sam i zaboravila na njenu blamažu na onom rodjendanu a tako i njeno slinjenje po NJEMU..
Zapravo, na prvu loptu (pogotovo jer mi je to spomenuo, a i pokazao poruku kasnije), nisam tome uopće pridavala pažnju…a onda je žensko u meni proradilo..
Zašto nekome šalješ takvu poruku?
1. ako ste se zakačili, pa eto radit ćete zajedno
2. ako ste petljali, a raditi ćete zajedno
Pa treba sredit stvari, jer bez toga nije lako raditi zajedno (barem meni).
Te dvije varijante su me lagano žderale dva sata…sjedio je nasuprot mene (napomenut ću da mu je bio rodjendan, i da mi je prekrasan dan na njegovoj terasi s dragim ljudima prisjeo u sekundi), a ja sam u jednom trenu promijenila boju, pogled i toplinu…ali sam šutila, jer ja ne radim scene, jer sam ja čvrsta i bla bla bla….
ali nisam bila, gledala sam ga tako hladno, kao nekakvu malu stvar kojoj upravo ističe rok trajanja…skužio je u sekundi, dobro me pozna…puna dva sata obletavao je oko mene ko pčelica, a ja sam ga mrtva hladna držala u neizvjesnosti….
još je jedan razlog zašto nisam rigala vatru – negdje duboko u sebi, bez obzira, na u sekundi smišljene najgore scenarije (povezivanje priča o rodjedanu, pa našem prekidu, pa njene poruke i pozivi) znala sam da nije ništa kriv…i da se neke stvari mogu vrlo različito protumačiti…ovisno o tome tko ih piše, kome su namjenjene i ovisno tko ih čita…
znam iz osobnog iskustva..jer pola poruka koje slobodne leže u mom mobitelu, vjerovatno bi njega navele da pomisli svašta..bez razloga, naravno, ali kad vidiš da nešto piše, svašta ti padne napamet, i teško se obuzdati od svakakvih primisli i sumnje..
Kad su svi otišli, pukao je i rekao da se izjasnim..
Ostala sam i dalje hladna i tražila ga objašnjenje – hm, sad mi je smiješno – zašto je ona napisala tu poruku na način na koji ju je napisala i naravno što je on učinio kad mu je posala takvu poruku (bolje rečeno što su učinili)..
Hm, ljudi stvarno svašta traže jedni od drugih..
Uzeo me za ruku, i bez ikakvih pokreta, treptaja (koji bi ga mogli odati) rekao da ne vidi zašto moramo vrijeme trošiti na takvo nešto, da mi je o tome već ispričao i da ne vidi razloga mojim paranojama…pogotovo jer zna da nisam takva, i da se nada da znam da on nije takav, jer je sve što mu treba već našao u meni..i da je suvišno razgovarati o tome..
nisam pala na to, nije mi bilo dovoljno, jer i najvjerniji muškarac, bez obzira na volju i rispekt prema voljenoj ženim, može pokleknuti..greška u genetskom kodu…ali nisam mogla proturječiti nečemu vrlo logično osim nama ženama (kontra nam je u krvi – ženska greška u genetskom kodu)…
Zapravo ne znam, kao da ponekad kad je sve savršeno tražim neku sitnicu koja kao eto ne valja..jer možda prema nekim davnim iskustvima i iskustvima svojih prijateljica pokušavam i njega svrstati u isti koš među neke nevjernike…
iako mi nije dao povoda za to..to je valjda tako…kod nas žena..
ovaj put ponizno i sebe svrstavam u koš s ostalim tipičnim ženama…
Poslije smo sve izgubljeno vrijeme nadoknadili gužvajući plahte, što smo zapravo mogli raditi svo vrijeme samo da nije bilo mojih mušica..
Ps. Postoji jedan moj mali ritual, kojim provjeravam da li mi ljudi lažu…
dok mi pričaju važne i ne važne stvari neprimjetno (ili zakamuflirano) im stavim ruku na srce….njegovo je bilo miurno….
a i da nije, ja ionako uvijek kažem – sve što radiš, radiš sebi..
Post je objavljen 27.04.2007. u 15:43 sati.