Ova iritantno-ljubičasta boja slova ima glavnu i jedinu životnu ambiciju- uništi volju za životom...
Vraćam se nakon kraćeg izbivanja.
Razlog nije ništa više nego nedostatak inspiracije. i nedostatak slobodnog vremena, naravno.
Iako osobno smatram da se prilično dobro nosim sa svim tim neobjašnjivih izvorima novog gradiva i godišnjih/četverogodišnjih ispita.
Svaki dan pijem kapučino i smijem se.
Slušam Jillian i obožavam demo bendove.
Jer je ostalo još jako jako malo.
Premalo....
Jedva čekam taj zadnji dan. Zadnje zvono. Zadnje udaranje u nogu retardirane klupe što je već postalo rutina..zadnje buljenje u sat razmišljajuči kako je vrijeme relativno. i najvažnije od svega, zadnje deranje s vrata: ja sad idem na bus! Sloboda!
Zapravo kad razmislim, možda me čeka još veče zatočeništvo nego što je to posljednjih 4 godine bila ekonomska, ali se nadam. Jer se navodno nemogu loše stvari dogoditi dva puta za redom.Taoizam i slične nauke.
Ying Yang ljudi...ying yang.
Prema procjenama stručnjaka kojima bezuvjetno vjerujem, dakle samoprozvanim vračevima i astrolozima, pomirila sam se s tim da svijet poslje 2012. godine više neće postojati.
Denziteti su mi pomogli u razvoju indiferencije prema tome....
Jer, ovaj, nije da mi baš i treba biti stalo.
Svijet nestane, svi umru, blah blah...
Pa?
Imam nekakav deja vu da sam o tome već pisala, ali mi se stvarno sad neda provjeravati. Poslje 241. posta ionako ti više nije stalo do kvalitete tih tvojih djela... Važno je samo da barem jednom mjesečno napišeš hrpu nepovezanih rečenica, i onda se kasnije sramiš i crtaš žirafe i eskime. U skladnom životu...
Opet je počelo razdoblje depresije i sličnih stvari. Ne, ne kod mene, kod drugih ljudi. Čitala sam postove, ignorirajuči molbe za ostavljanjem komentara, i zaključila da svaki drugi ima nesretno-ljubavno-retardiranu tematiku.
Valjda je normalno da kad drugi ljudi pate, ja budem sretna. Ne zbog moje mizantropije, već zbog moje potrebe da promjenim smjer kretanja i ne složim se s nikim o ničemu. To bi ukratko značilo kad su drugi nevjerojatno sretni, ja sam depresivna i suicidalna.. Dobro da su ta razdoblja u zadnje vrijeme sve rijeđa.
Jer ovaj, više nemam 10 godina.
Sad idem.
Pozdravljam vas, i molim, ali stvarno molim da ostanete vječno depresivni, kako bi i moja sreća ostala isto tako vječna.
Odjava
Post je objavljen 27.04.2007. u 15:20 sati.