I can feel it coming in the air...znam da dolazi brzo...
osjećaj da sam predugo bila zakukuljena posteje sve
jači i sve nesnošniji...svjesna sam da dolazi ono
vrijeme kada ću svemiru pokazati čitavu paletu
svojih boja....i ne bi me trabalo biti strah...no to
je neka druga priča za neko drugo vrijeme...čujem
kako kuca sat i shvaćam da smo samo jedna mala
kap u čitavom beskraju vječnosti...no zato se
trebamo potruditi da zasjamo jače od najsjajnije
zvijezde na nebu...nekima će to uspjeti...
nekima neće...ali i to je život... prolaznost
može biti jako bolna ako je odbijaš prihvatiti...
voljet ću i biti povrijeđena...ali spremna sam
na to...svi događaji u životu oblikuju nas iz jedne
bezlične mase u prekrasnu skulpturu kojoj se
ostali u prolazu dive...neki čak i zastanu da malo
promotre...a dio njih ostane uz tebe 'til the end...
pronašavši onaj djelić slagalice koji im je
nedostajao, shvaćaju smisao života....
viči! živi do zadnjeg daha! ostavljaj što više
pozitivnih tragova na svome putu posutome
zvjezdanom prašinom
Post je objavljen 27.04.2007. u 10:53 sati.