Dani mi lete jedan za drugm. Cijelo vrijeme sam u uredu. Ima zanimljivih i manje zanimljivih dana, kao i u svakom poslu. Ali gotovo uvijek dođem krepan doma, nešto pojedem ležim buljim u TV, spavam pa opet ispočetka. Tu i tamo prekine monotoniju Muvings ili košarka. Subota je vrlo slična, tek se u nedelju nastojim malo duže spavati a i onda se u pravilu probudim oko 6 te se vrtim, razmišljam... Nekako mi se sve to besmisleno čini, pogotovo kad nemaš s kim podijeliti ono radosno i ono tužno, brige, nadanja, planove, strahove... Spoznaja da život prolazi a ja ga ne živim nije lijepa. Može biti drugačije, biti će drugačije. Dobio si poklon i imao priliku upoznati lijepu stranu života. Sad se potrudi i možda se ona opet ukaže. Često se ulovim kako govorim samom sebi, ili mi to možda netko drugi šapće: "Imaj vjere, bit će sve dobro Josipe." I bit će!
Post je objavljen 27.04.2007. u 09:56 sati.