Ovo sam jednom prilikom napisala osobi koja je tada bila moj život, ali sada je samo veliki dio njega, samo bolno sjećanje...
Jednostavno-volim te
Zar su bitne riječi? Dovoljan je samo pogled. Nekada pogled znači puno više od same riječi. Nekada je on presudan. Nisu potrebne riječi da bi se izrazili osjećaji, nisu potrebni pokloni-dovoljno je da te imam.
Mnogi mi kažu da te ne posjedujem, ali oni to ne znaju. Nikada nisu otkrili naše skrivene tajne, našu duboku intimu. Sate koje smo provodili zajedno su nam pokušali oteti, ali oni su samo naši i samo nama pripadaju.
Često mi se u mislima vrte slike tih naših trenutaka. Onaj dan kada sam ušla u prostor, sjedio si u kutu i promatrao me svojim plahim pogledom, krao si moju pažnju i poklanjao mi svoj osmjeh. Dugo smo sjedili tako, i uživali u nama, ali bez riječi. One su tada bile suvišne, jer-mi smo sve znali.
Mislila sam da ćemo poslije biti stranci ,ali naši pogledi su sjedinjavali poznanstvo. Provodili smo vrijeme u tišini.
Bojao si se. Tvoja djevojka je mogla saznati za tvoju varku. Bila sam tvoja najveća tajna.
S vremenom sam mislila da si mi postao navika. Svaki dan iste stvari. Ništa se zaista nije događalo. Naši susreti su ipak postajali topliji i počeli smo graditi svoj odnos. Temeljio se na prijateljstvu, a ja sam te silno željela imati. Mnogi su bili protiv nas, ali još nisu uništili naše vrijeme. Ono će tek doći-uskoro.
Voljela bih te jednom sresti i okončati ovaj kaos, ali to je nemoguće jer mi smo ljudi bez riječi, naša usta su zapečaćena, naše usne su nevine. Teško je zaustaviti nešto što je tek počelo i stati na kraj nečemu što je rasplamsano jer budućnost nas doziva mirisom poput ruže da se izborimo za sebe i svoju nenadanu i neočekivanu sudbinu, a ja, jednostavno-volim te.
Post je objavljen 26.04.2007. u 21:18 sati.