Svaka naša atomska zajednica ima sposobnost koju vi nazivate zračenjem. Elektroni imaju sposobnost da „skaču“ iz udaljenije ljuske na ljusku bližu jezgri atoma ako na to budu pobuđeni nekom silom izvana. Ali odmah potom oni se nastoje vratiti na svoje mjesto skokom sa bliže na udaljeniju ljusku. Pri tome ostvaruju zakonitost, do koje ste vi već davno došli a to je da energija ne može nastati iz ničega i da ne može nestati. Može samo promijeniti svoj izraz djelovanja. A to smo ustvari mi – 'mali duhovi'. Mi ne možemo nastati iz nečega jer smo „ništa“ ali ne možemo ni nestati. Kako nešto što je „ništa“ može nestati?
Skokom sa bliže ljuske na udaljeniju ljusku elektron vraća primljeni paketić energije i šalje ga u svemir u obliku zračenja u okviru kojeg je i svjetlost. Vi te energijske paketiće zovete fotonima i objašnjavate ih istovremeno materijalnom česticom i valnom funkcijom. Energijski paketići – fotoni, to je također jedna od naših specifičnih malih zajednica. Te male naše specifične zajednice jesu materijalizirani paketić nas samih ali i specifičan način našeg titranja sukladno valnoj funkciji, tj. dužini i učestalosti vala zračenja. Svjetlost je jedno od zračenja koje je vidljivo ljudskom oku. Ali zračenja, s obzirom na njihovu valnu funkciju, ima neograničeno mnogo. Mnoge od njih vaši znanstvenici još nisu spoznali.
Pojednostavljeno rečeno, zračenja su načini komunikacijske povezanosti između nas 'malih duhova'. Naša braća iz svemirskog prostora pobuđuju skokove naše braće u atomskom omotaču a ovi potom odašilju svoje predstavnike – fotone (tekliće) natrag u svemirski prostor.
Na taj način mi prevaljujemo ogromne međusobne udaljenosti i održavamo međusobnu vezu. Tako znamo jedni za druge. To je jako važno jer nam omogućuje shvaćanje potrebe povratka u naš duhovni svijet. A da bismo to mogli ostvariti potrebna nam je dodatna snažna težnja za ujedinjenjem naših materijaliziranih zajednica u vašem svijetu.
Naši „teklići“ – fotoni ponekad ne stignu do velike materijalizirane zajednice i ne izazovu nove skokove svoje braće u atomskim ljuskama ali nađu se također i s drugim malim zajednicama kojih je pun svemir. Vrlo često se događa da se naše male zajednice – fotoni i dr., kako vi to kažete, međusobno ponište. Mi bismo rekli da one djeluju jedna na drugu tako da prestanu titrati, da se prestanu gibati i time postanu 'mali duhovi' – 'netko' bez da su 'nešto'. Nama takvima je prožet cijeli materijalni svemir. Male zajednice 'malih duhova', koje imaju sreću da se „ponište“ vraćaju se u svoj duhovni svijet u kojemu vlada potpuno jedinstvo i mir.
Vi te naše male zajednice ne možete vidjeti i zato ih nazivate 'tamnom tvari' odnosno 'tamnom energijom'. Time pokazujete da ste svjesni naše prisutnosti. Postigli ste to mjerenjem gravitacije, tj. naše ukupne težnje za povezanosti – naše ogrome ljubavi za jedinstvom.
Međutim, vi mjerite razne vrste zračenja iz dubine svemira. Na temelju tih mjerenja zaključujete kako se svemir razvijao u svojoj povijesti. Ali, pri stvaranju takvih zaključaka veliku prepreku vam čini teorija o nastanku svemira u tzv. velikom prasku. Uvijek polazite od te teorije nastojeći da ju uvijek iznova nečim dokažete.
Post je objavljen 26.04.2007. u 20:03 sati.