Ljudi jedu što i svinje. Svinje jedu što i ljudi, a ponekad jedu i njih.
Ljude.
Ja jedem gliste.
Ubodem vilama u gnojište i mičem ih naprijed nazad i kad gliste stanu bježati od zemljotresa, jednu po jednu vučem ih za glavu, iscijedim zemlju i onda ih usisavam kao špagete.
Melinda je moja žena. Nismo oženjeni, ali kao da jesmo. Pobogu, živimo skupa već deset godina. Nije li to brak?
Ona ne zna da ja jedem gliste.
Često kuha špagete. One u bojama. Kad postavi stol, ja joj kažem «gle, senegalski češljugar», ona ustane i pohita na prozor, a ja iz džepa izvadim kutijicu i zagrabim one male, tamnocrvene, vižlaste gliste, najbolje za ribolov, i umiješam ih u špagete.
«Ljubavi, ti kuhaš bolje od sviju majki na svijetu zajedno».
Kalifornijske gliste nisu neka kvaliteta. Ugojene su i masne i okusom su nalik tvrdoj rajčici iz supermarketa. Ne jedite GMO gliste. Samo to ću vam reći.
Kada pada kiša vrijeme je za ručak.
Čuli ste za «švedski stol», no jeste li čuli za «švedski asfalt»? Možda?
Nema veze, sve je to isto. Neki grabe račiće i salatu, a ja kupim kišne gliste. Ni one nisu bogzna kakva delikatesa, no, bože moj, nisu tovljene kao kalifornijske.
Za marendu jedem male crvene.
«Ono pseto opet laje!»
Izađem u dvorište, pogladim Campija i uz put pomaknem oronulu kućicu. Njam.
Ove su najbolje. Migoljave, žilave, brze crvene glistice. Ima ih malo, ali kako pucaju.
Male crvene kavijar gliste.
«Dobar dan susjede, kako ste?»
«Ja dobro, a vi?»
«Bilo je i boljih dana. Nego, jučer sam tjerao kokoši iz vašeg vrta, pa mi ispao stari novčić, mogu li ga potražiti?»
«Samo izvolite»
Sline mi cure. Koliko trulih dasaka razbacanih po dvorištu. Koliko malih crvenih glista.
Neće li mi pozliti od njih? Neću li ih se zasititi?
To bi bio kraj. Ne mogu ni zamisliti da mi se ogadi mala crvena. Katastrofa.
Pojest ću dvije, tri, možda i pet, a ostalo ću staviti u kutiju i sakriti u škrinju, među svinjske kožice. Za sušne dane.
Najgore dane.
Kad bi bio rat i kad bih bio zarobljenik i kad ne bi nalazio gliste, ja bih kopao po ljudskim govnima.
Rat je, jebiga.
U Africi suša znači smrt. I u mojoj koži isto.
Nekima je korizma prije Uskrsa, a meni prije Male mise. Tada nema glista i ja jedem crve. Gadi mi se to.
«Kuharice manje zbori da ti ručak ne zagori», piše na krpi iznad peči.
Jesu li gliste za ručak?
Ne?
Pa neka se onda pretvori u ugalj.
Post je objavljen 26.04.2007. u 19:14 sati.