Svi imamo takvih dana, samo se nekome događaju češće nego drugima.
Ja sam taj netko.
Žurim knjigovođi.
Potjera me piškiti zahvaljujući njima i preporukama o ispijanju hektolitara vode ne bih li postala lijepa kao Pepljuga i Snjeguljica pa čak i ljepša.
Hitno je, zbilja hitno.
Utrčavam u MekDonalds što se ne događa gotovo nikada osim u ovakvim situacijama (razišli smo se davnih dana što zbog moga protivljenja jedenju gica i telića, što zbog moga protivljenja globalizaciji na američki način).
Vidim, wc prilično čist, pa ga prigodno i koristim. Mahnem lijevom rukom u potrazi za papirom ali greškom stisnem neku tekućinicu za pranje daske, što god to bilo, i to nešto me pošprica po lijevoj ruci pa iz vecea izlazim mirisna kao wc sanitar, što bi si svaka koka koja iole drži do sebe poželjela.
Preporučam svima da u nedostatku parfema navrate u MekDonalds i garantirano će se svi komadi okretati za vama.
Ne preporučam onima kratke pameti. Nemojte u roku 2 sekunde zaboraviti na to da ste se pošpricali pa se onako ovlaš obrisati podlakticom po čelu – wc sanitar jako peče na uznojenom čelu.
Proklinjući tako svoju sudbu hudu, hodam dalje Ilicom i ne primjećujem širom otvorena vrata jednog dućana. U svoju obranu moram istaknuti da su vrata bila skroz prozirna (i jako tvrda ali to je druga stvar). Ovaj puta stradalo je desno rame i ruka, a najviše ponos jer sam bubnuvši u vrata skoro na smrt preplašila dvije manekenke koje su pored vrata pušile.
Iju.
Bolna vam pišem, crvena čela i oduzete ruke, kuku meni, a nije ni petak trinajsti.
Post je objavljen 27.04.2007. u 08:58 sati.