Marketing
Mali HDR tutorial - drugi dio.
150.-ti post.
Ukoliko ste od prošlog posta bili vrijedni i napunili svoj komp fotografijama koje će nam biti osnova za izradu HDR fotki, onda je vrijeme da krenemo dalje.
Naime dobiti savršeno osvijetljenu fotografiju bez dodatnog osvjetljenja podosta je komplicirano, naročito želimo li zadržati sve važne detalje na fotografiji.
Profi fotografi već su se odavno sjetili mogućnosti snimanja uz optimalnu fotografiju i jednu podeksponiranu i jednu preeksponiranu kako bi mogli u postprocesu prikazati što više informacija (detalja) na fotografiji.
Potom bi na optimalnu fotografiju u layerima pretapali ovu pretamnu i ovu presvijetlu, ovisno na kojim dijelovima fotografije je to potrebno, mijenjajući uz to i svjetlosna i transparentna svojstva leyera ( na sličan način se prije u tamnim komorama dodavalo ili oduzimalo svijetlo na pojedinim dijelovima fotografije pri osvjetljavanju i razvijanju).
Većina profesionalnih digitalaca u sebi ima automatsku opciju slikanja takvih fotografija.
(AEB) Auto Exposure Bracketing –funkcija je u kojoj možete podesiti svjetlosni raspon između kojeg će aparat snimiti automatski niz od 3 fotografije.
Vratimo se sada za računalo za početak ćemo isprobati rad sa programom:
Photomatix
Photomatix je jednostavni program kojeg preporučujem svim fotoamaterima, a možete ga sa njihovih web stranica skinuti u verziji Photomatix Pro 2.4.1 -ili noviji.
Preporučujem ga upravo zbog njegove jednostavnosti i „što vidiš to dobiješ“ – načina rada.
Za prikaz rada izabrao sam potpuno školski primjer.
Ovdje nećemo raditi apstraktna čuda od fotografija i dobivati „alien krajolike“ kričavih boja, nego ćemo se usredotočiti na ono što profesionalni fotografi rade od kada je Photoshop po prvi put dodao layere.
Za ovaj prikaz snimao sam mračan hodnik haustora na zagrebačkom Gornjem gradu, nasuprot Crkve Sv. Marka. Privukla me duljina hodnika i neobičan drveni reljef na zidu.
Snimajući samo jednu fotografiju nemoguće je dobiti jednoliku vidljivost cijelog kadra čak i ako svijetlomjer podesite na više točaka, a bljeskalicom biste dobili vidljivost samo prednjeg djela kompozicije dok bi stražnji bio skroz u kontrastnom mraku.
Bilo da se usredotočimo na početak kadra-stražnji dio slike bio bi nam previše mračan, ako se usredotočimo na stražnji dio, prednji bi nam „pregorio“. Dakle mislim da je ovo idealan primjer za HDR intervenciju.
Sa aparatom na stativu i uz pomoć daljinskog upravljača snimio sam niz od 6 fotografija duž cijele skale.
VRLO JE VAŽNO da aparat bude na stativu, odnosno da se ne desi niti najmanji pomak, jer bi se pomaknute teksture rezultirale u obradi kao ružni blur, a u ovom slučaju NE POSTOJI mogućnost podmetanja aparata na neka pomoćna sredstva i očekivati od njih savršenu mirnoću.
Uostalom kao što ste vidjeli u prošlom postu, kvalitetan stativ možete nabaviti vrlo jeftino, ako želite raditi kvalitetne HDR fotke, ne budite škrti prema sebi.
Vrijeme je da učitate svoj niz fotografija u Photomatix.
1. Otvorite program i izaberite: HDR -> generate HDR (kratica :ctrl+g) potom učitajte vaše fotografije i kliknite OK, pa ponovo OK. Sada slijedi malo čekanje, ovisno o jačini i memoriji vašeg računala.
2. Vrlo brzo dobiti ćete generiranu fotografiju, ali kao što se vidi i na mojem primjeru to još niti izdaleka nije to što želimo. Primjerice, vrata na početku slike su pregorjela.
Vrijeme je za intervenciju.
3. Kliknite ponovo HDR-> Reveal HDR (kratica :ctrl+r) tu napokon imamo mogućnosti sređivanja fotografije do željenih rezultata. Zadržati ćemo se pri metodi: Kontrast Enhancer.
Možete se igrati jačinom ekspozicije, svjetlinom i zasićenosti boja, a svoje uspješne postavke i snimiti kako biste se mogli nastaviti bezbrižno eksperimentirati. Kada mislite da ste završili naravno klik na OK.
U izborniku Utilities možete još malo dodatno popraviti vašu fotografiju.
Ja više volim final srediti i ispeglati u Photoshopu.
Pripazite posebno na zasićenost crne boje.
Naime mnogi pobjegnu u Kić i ostave svoje fotografije sa blijedom sivom na mjestima crne.
Takve fotografije nisu nimalo impresivne jer im se gubi dubina i izgledaju kao izišle iz printera kojemu je toner pri kraju.
Također kad radite „lažne HDR“ fotke napravljene od jedne fotografije, posvijetljene i potamljene u fotošopu- dobiti ćete uglavnom reljefne slike jer nemaju potreban dinamički raspon, a javlja se i artiferkt da je crna razmrljana pa fotografije izgledaju zamusano, prljavo.
Pripazite na te detalje kao biste ih uspješno izbjegli.
Za početak, nemojte odlaziti u krajnosti ukoliko nemate izričiti razlog za to.
Držite se fotografskih pravila kao biste vaše fotke ostavili fotografijama, a ne halucinogenim apstrakcijama.
Uostalom pravila prvo moramo dobro poznavati da bismo ih znali kršiti.
Na kraju dobili smo idealnu fotografiju, naizgled mračnog hodnika. Već sama vrata na početku su nam oštra sa svim detaljima.
Likovi za zidu hodnika dobili su dodatno izražen volumen i vidljivi su od početka do kraja hodnika, što nikako nije bio slučaj na prvoj fotografiji.
Čak i sam vrt na kraju tunela hodnika sada nam otkriva neke detalje koje prije zbog prevelikog kontrasta nismo mogli uočiti, a gradacija svijetla u samom hodniku i dalje je vidljiva i realistična.
Post je objavljen 29.04.2007. u 00:01 sati.