"Od kolijevke pa do groba naljepše je đačko doba."
Ma je kurac! Zadaće, lektire, testovi, pita povijest, pita zemljopis....glupi puberetetski problemi.... ne bih se nikad vratio u djetinjstvo. Nikad! Eventualno u predškolsku dob. Ma ni onda.... svako jutro u vrtić.... nema šanse!
Sad mi je najljepše. Danas. Ne bih mijenjao danas za nijedan dan u životu. Nijedan. Imam danas neke obaveze koje to u biti i nisu i koje ću sa zadovoljstvom ispuniti. Sutra idem na more. I di ćeš bolje?
No vrijeme je da se ta zajebancija polako privede kraju.... treba već završiti taj faks. Par (točnije dva para) ispita do kraja. Zato ovom prilikom svečano obećajem da je ovo posljednji put da koristim neku (u ovom slučaju točku br. 5) od 10 lekcija za izbjegavanje učenja....
**************************
Donio sam još par odluka.
Zdebljao sam se nakon zime. Imam 86 kg. Do ljeta moram doć na 81. To bi mi bilo taman. Neću odavati visinu. Pogađajte. Tko pogodi, častim ga sladoledom!
Od sad pa na dalje, u svakom postu ću vas obavještavati o napretku.
Trenutno stanje je dakle slijedeće:
Težina: 86 kg
Trbuh (oko pupka): 97 cm
Prsa: 105 cm (ovo sam naveo samo da ublažim 97cm trbuha)
Nedem na nikakve dijete. Jedinu dijetu koju priznajem je Kiwi dijeta (jede se sve osim kiwija). Ne odustajem od čokolada, franckovog čipsa od paprike, masnih jogurta i mlijeka....
Slijedeće dvije odluke su vezane za blog:
Napokon napisati neku teoriju urote (na veliko zadovljstvo veselog naroda Kine) i napokon napisati takav post da Loosica padne na guzicu i zaguši mi mail....
Sve do ljeta.
***************************
Na poziv izgleda vrlo vjerne čitateljice Bankarice (koja je dobila još jedan upit u komentarima na prethodni post), zaigrao sam Virtualnu burzu. Da bih ušao na rang listu moram još ispuniti neke uvjete.... Pri ulaganju sam se navodio osnovnim ljudskim instinktom za preživljavanje te si tako osigurao velike količine peciva, domaćica, bajadera, besplatnih putovanja morem, a uložio sam i u dvije male banke velikog potencijala.
Moram još malo upoznat cijelu problematiku, no čini mi se da mi je Imunološki zavod donio iznimno veliku zaradu. Ni sam ne znam kako (jer nisam kupovao po tržišnoj cijeni), ali od početnih milijun kuna, trenutno imam preko 5 i pol milijuna u dionicama, ali s gotovinom sam odjednom u minusu pa ukupno imam „samo“ preko 3 milijuna.... Bankarice, jel to dobro za početak?
I o tome ću vas ubuduće redovito izvještavati.
***************************
Već ste shvatili da simpatiziram štafete ma što one tražile od mene. Ovaj put po naredbi pretežno vedre Scarlett moram navesti 5 psiho-ljubavnih pjesama. Ne razumijem baš što znači to 'psiho', mogu samo pretpostaviti pa ću navesti 5 pjesama koje za mene imaju dublji romantični smisao. Neću komentirati svaku posebno jer smatram da je to preintimno.... no u slučaju posljednje jednostavno nisam mogao odoliti.
1. Beach Boys - God Only Knows
2. Coldplay - Swallowed In The Sea
3. Pips, Chips & Videoclips - Pjevač Beatlesa & Stonesa
4. Frank Sinatra - Love's Been Good To Me
5. Craig Armstrong - PM's Love Theme – orkestralna izvedba (Brzi iz Mućki bi rekao: „karaoke verzija“) iz filma Love Actually – Na aerodromu sam. Putujem na kraj svijeta. Prolazim i posljednju kontrolu putnika. Iza leđa čujem žamor, buku. Okrenem se. Vidim nju. Loosicu. Trči. Kosa joj se vijori. Kao najbolja preponašica na 100m, preskače prtljagu koja joj se našla na putu. Službenik je pokušava zaustaviti. Ona mu opali kružni i nastavlja dalje. Još dva službenika joj se ispriječe. Trosrtukim saltom i istovremenim četverostrukim obrtajem oko vlastite osi preskače i njih. Napokon je na svega par metara od mene. Gledamo se. Od silnih emocija suze joj se miješaju sa smiješkom. Suze radosnice. Plačem i ja. Oh koliko joj toga imam za reći. Ima i ona meni. Čak je pripremila par prigodnih rečenica, no prilikom preskakanja službenih osoba papirić joj je ispao iz džepa. (u drugom planu, jedan od službenika pronalazi taj papirić. Pročitao je što piše. Odlučio je. Večeras će izjaviti dugogodišnju ljubav susjedi udovici, samohranoj majci s troje djece. Pozvat će ih na more. Djeca nikad nisu vidjela more.) (vratimo se prvom planu)
I dalje se šutke gledamo. Suznih očiju. Očiju u kojima se cakli sreća. Sreća na koju smo dugo čekali. Ona prekida višeminutnu tišinu: „Junac....želim ti biti žena!“ Suze teku još snažnije.
Zagrljaj.
Poljubac.
Po starom dobrom običaju i ovog časa uspostavljenoj tradiciji, štafetu proslijeđujem Čitateljici.
Dragi moji, uživajte!
Post je objavljen 26.04.2007. u 12:32 sati.