Pozdrav svima! Nisam pisala sto godina, I'm sorry ali imala sam jakoooo puno obveza,tako da sam blog skroz zanemarila...Jedino čime se stalno bavim je pisanje,ali ne pisanje postova ( jer to mi se nekako neda) nego pjesama, pa ću vam pokazati neke svoje radove...Budite mi pozdravljeni do sljedećeg javljanja!
***
vrištim
jecam
molim
izađi otrove
ne truj mi dušu
ne upijaj prognanike
omami
besposličare koji sijaše
zlo mjesto žita
***
sjedili smo
sami
zureći u prazninu
lokala
iz ispijene čaše
po stolu razlio se
smješak
kazujući smjer
u kojem
krenismo
***
Kroz prašinu vučem se
ogrnuta crnim plaštem
tražeći obećano
zrno
poput vijavice
provlačim se kroz
beživotno tijelo
magla zamućuje vid
gubim se u vrtlogu
vremena
kanu suza na
okaljano rame
i izgubi se u
prostoru
***
Što me
tako gledaš,
šupljoglavi?
Svjesna sam
svoje ljepote.
Zanijemio si?
Ljepota je kurva
koja
prostire se po tuđim
krevetima, mrseći
snove zanosom.
Moćima
pohlepno,bezobzirno
iskorištava
ljudsku inteligenciju.
Ona postade začarana
a mi zaslijepljeni
suncem koje obasjava
prirodu, piči ravno
u oči.
Prepušteni magičnoj
otimačici,bačeni na
dno nekoć
nepresušenog izvora,
ranjeni ležimo s mišlju
koliko smo doista
šupljoglavi bili.
Post je objavljen 26.04.2007. u 10:12 sati.