Otkad je svanilo sunce – najzad! – a ima tome evo vec 2 dana (!!!), Vanja stalno pita ‘A kacemo ic u kucice?’ Onda ja bojam po kalendaru vikende i praznike i pricam price o buducim dogodovstinama, da bi me, cim zavrsim, ona upitala, a nakon 2 sekunde mudre tisine, ramisljanja i varenja svega izrecenog: “A kacemo ic u kucice?”
Prva prica pocinje krajem 5. miseca, to je Memorial Day, praznik pada u ponediljak. I je, ide se u “kucice” (to je njen izraz za motel), jos je rano za satorovanje, to cemo na lito. Rezervirala sam 3 noci u Hyannis-u (valjda sam dobro napisala, neobicno mi zvuci ime grada, to navodno po nekom indijancu bidnom sta je za dva para gaca i neku sicu proda cilu parcelu na kojoj je zacet grad), Cape Cod, Massachusetts (ovo Masacutes ovako lipo po propisu izspelovano sam kopirala jer naravno da ne znam napisat).
Kad vec nismo uspili vidit Key West, onda idemo na Cape Cod, necemo u detalje, glavno da je neki kraj puta sta upada u more, a ovo je na dvi ipo ure od nas, malo realnije zvuci od punte Floride.
Da se vratim na Vanjino pitanje, uglavnom zavrsilo je s ocima punim iscekivanja nakon price o putu koji zavrsava u velikom moru, kitovima naokolo i brodu kojim se kitovi idu malo povirit...
E, i stiga nam je sator! Anja uporno oce rastezat ga po kuci a mi ne damo. Ja sam mislila da triba prvo u basti malo vjezbat za vidit na sta to lici, a Pero bi ga ovo lito u kampu prvi put izvadija iz kutije pa sta bude (Ako je neki zajeb uvik mozemo spavat u autu, spusticemo siceve. Ah, koja avantura!) To cemo jos vidit, imam osjecaj da ga Anja nece lako ostavit na miru po tom pitanju.
E, kad vec pricam o kucicama, evo i nekih kamp-odredista na sta lice.
kamp
drugi kamp
jos jedan kamp
i nema vise
U nedilju smo kupili stolice ka fol za kampiranje a kad ono cilo popodne ih isprobavali u basti na suncu. Nasli smo i neki mali portabl rostiljic - to je post za sebe, sta god ti treba odes isprid kuce u farmaciju i nadjes! – pa i njega odma testirali; bili su dobri cevapi - prvo bastensko rostiljanje ove sezone!
E, a u subotu je Anja od svoje ustedjevine kupila stablo. Za ne falit, to je taman bija dan Zemlje, 22.4. - posli je u skoli ispala skroz osvijestena! Dan je bija katastrofa, svi nervozni, karali bi se a ne znamo zasto, a vani sunce, lip dan, a mi nikakvi, sramota nijedna. Isprid stablene butige (Home Depot, zna se!) na parkingu vidili neku kutiju odma do nas, nismo obadali. Posli Pero seta po parkingu za ugrabit koja kolica za utrpat stablo, kad vidi auto cilo izlitano piturom! A ono u toj kutiji bile dvi kante piture sta je neko valjda greskom ostavija ili ko zna kako su se tu stvorile, uglavnom kad se neko auto islo parkirat do nas udrilo je u te kutije i zgnjecilo kantu, a ono - pljaaas!! - sve boja po nasem autu (a bice i njegovom? neee, nije on pegula u ovoj prici! doduse nesta je bez traga, sad jel radi nase ili i njegove stete...) Tako da je bilo trcanje u praonicu to oprat dok se boja ne osusi, pa posli nazad, kako stablo donit doma, a svi nesto grintavi, cudan neki dan je bija, lose vibracije, ka grintavo jugo, i pitura pljas ka slag na sve odozgo, koma. Ja sam isla u bastu cim smo dosli doma, uvalila se u rupu za stablo i sve njih doma malo zaboravila, super sistem za doc sebi.
U subotu Anja ima test na karateu, polaze crveni 1, ludnica, sva je vazna. Isli smo na sparing nakon dugo vrimena – nisam je vodila ovu zimu, sva je bila ispripadana. Dosli tamo, a ono svi njeni borbeni protivnici se nekako smanjili, usli u se, ka da su se oprali u masini pa se skupili. Kad ono, Anja narasla, ojacala, cilu zimu rasla i jela, na prolice dosla i sve ih istukla, necete me vi vise zezat, bog. Ja ostala paf, otovrenih usta, zabezeknuta. Jel ovo Anja? Dobro sta su nam sva fizicka obiljezja puberteta vec tu, sta se kupovina njenih cipela desava na MOM odjelu, samo dva broja nize, umisto na djecjem, ali ovo je stvarno bilo nesto vrrrrlo neobicno. Odjednom vise nije komarac, postala je pravi curetak. Prije je bila Mogli, sad je Pero prozva Mogli-Cicolina.
E, njeni su karatasi napravili jednu bas lijepu i sofisticiranu, nadasve elegantnu, zanimljivu i brzu web stranicu, ludnica od dizajna! (Upozorenje: na onoj stranici di pise PICTURES sam osjedila cekajuci da jedna slija proputuje do druge, a nigdi Anje nema.)
Anjin karate
I dosta slova za danas, odoh u nove pobjede.
Otkad sam ovo pocela pisat, svaki dan u wordu po 2 minute, prica o suncu s kojom sam pocela ne vazi se vise. Zima je i pada kisa! Aj bar ne moram ic zalivat stablo, opet neko dobro! (Prava sam Poliana, pari da igram ‘glad game’!)
Sonja-Poliana
Ocito gledam djecje filmove!
Dizni-Poliana
Ocito vjezbam lipit linkove!
Post je objavljen 26.04.2007. u 02:11 sati.