Kakve sve životne mudrosti dolaze do moje glave kada se ubijam na steperu. Naime kod ubijanja na spravi za veslanje dolaze mi samo misli "Daj nek više prođe tih 5min!" pa mi nikakva druga životna mudrost ne može omesti koncentraciju brojanja sporih minuta. Osobno mislim da je brojač minuta pokvaren...no dobro... ovo bi trebao biti post o mudrostima.
Presmješan mi je osjećaj da sam prilično okrenuta k sebi, jel u takvim trenucima samo mislim o svojim fiksnim idejama, svojim problemima, poslovima, željama, maštanjima...i da znate baš mi se to sviđa...imati prostor za sebe i samo sebe...predivno dapače.
I ako tu cijelu priču omete nešto drugo onda je to najčešće neka guza u prolazu...ili leđa u potkošulji (zakaj dečki vježbaju u potkošuljama? šuti Chi, inače se ne bi imala s čim zabavljat!).
Mudrost...
Ma nisam Dalaj Lama, nisam ni Božji prorok...mudrosti koje produciram samo su u mom slučaju primjenjive, i većinom se na mene odnose.
Prilično sebično zar ne.
O puno sam u zadnje vrijeme čula opaski da sam sebična...
Predivno.
Nedavno mi je jedna kolegica u muzeju rekla da nemože vjerovati da sam jednom bila sramežljiva.
I da sa mnogim stvarima nisam na ti.
I da me mnogi međuljudski odnosi ostavljaju na taknom ledu.
I kada bi to usporedđivala s horoskopskim znakom...da se nikada ne doimam kao riba.
E pa u čemu je stvar.
Izbora.
Biram biti otvorena.
Biram biti nasmiješena.
Biram biti zaposlena.
Biram biti snažna i samouvjerena.
Biram biti odlučna
Biram biti samostalna.
Biram biti svoja.
Biram biti stroga.
Biram biti lavica.
A samo se vama otvaram, samo pred vama plačem.
Samo pred vama puštam ribicu da odigra ono što joj je namjenjeno.
Biram se zalagati za sebe.
Ko će se drugi založiti?
Biram ispunjavati svoje želje.
Biram kročiti prema svome cilju.
Jest da nisam pretjerano snažna u svojim biranjima i da se vrlo često spotaknem i ispružim koliko sam duga i široka.
Jest da me zaljuljaju mnoga maštanja i ponekad odsjeću od realnosti.
Ali ona mi i pomažu kako se nebi držala prosječnosti, kako nebi odustala od svojih snova.
Puno puta ove godine sam se naljutila na sebe zbog raznih stvari.
I pretežno na stvari koje su me okovale i zaustavljale.
I izabrala sam...
Ići dalje.
Tražiti više.
Željeti više.
Maštati više.
Činiti više.
E sad kad se to primjeni na praktičnoj razini to izgleda ovako:
Prošla sam zadovoljavajuć komad skripte.
Uzela sam ispitnu literaturu za još neka ispite za 6. mjesec i počela paralelno raditi.
Zagrizla sam u velike apetite ali mi je predivno.
Kliknula mi je super ideja hehe...sad kad mi cure ovo budu čitale poludit će...organizirat ću ima CAP al ga nebudem radila hehe...nek malo zarade a tako ću ja smanjit svoje obaveze.
Ozbiljno ću se primit skrbi za svoje tijelo i svoju kondiciju jer se odlično osjećam kad se bavim nečim.
Danas sam pala...i večerala...ali u principu ne večeram...
I kao najvažnije opustila sam se i ne opterećujem se baš nešto svojim samalaštvom, mislim da je najbitnije da budem zadovoljna sobom i dalje, kada se osjećam dobro, onda će se događati dobre stvari i u tom pogledu.
Kažu da je najbitnije izgraditi stav o sebi i svom odnosu s okolinom, osjećati se dobro u svojoj koži, pa će onda doći i do kvalitetnog odnosa sa okolinom.
Obratno je isto tako korisno, ali okolina ne može puno učiniti ako su vrata zatvorena...
Otvoriti sva vrata i sve prozore i baš suprotno onoj poruci koju zalijepe na vrata mog faksa kada krene sezona grijanja...."Zatvorite vrata, ne moramo grijati cijelo susjedstvo!"...
Otvoriti vrata i prozore, prozračiti prostorije i svojim smješkom rasvijetliti svijet...
I još nešto...neću ga pitati dali se ljubi tako dobro kao u snu...mijenjam fokus...kad budem bejb...neću morati pitati, tražiti i moliti...