U ponedjeljak smo svi ostali zaprepašteni novinskom viješću da je od ugriza zmije otrovnice – poskoka, umrlo dijete mlađe od dva mjeseca. Spletom nesretnih okolnosti zmiju je na Kozjaku iznad Kaštela u djetetova kolica šutnuo kao loptu prijatelj djetetova oca. Cinik bi ovdje mogao reći da neki predstavnici nogoloptačke civilizacije iz podneblja "kamena i zmija" (odakle i sam potječem) ne znaju ni banalnu prirodnu činjenicu da "naše" zmije otrovnice bježe od ljudi ako ih nitko ne napada.
"Uvozne otrovnice" sasvim su drukčije naravi. One uvijek idu k ljudima odnosno "kulturno napadaju" i kad im čovjek prilazi i kad od njih bježi. Jedan takav "ugriz" dogodio se istoga dana u Zagrebu. Jedne su dnevne novine o tome objavile prilog pod naslovom: "Lezbijska ljubav u predstavi za mlade". Riječ je o scenskom uprizorenju mladenačkih odnosa, autora Kriste Šagora, koje je nazvano "Zabranjeno za mlađe od 16". Bolju reklamu za predstavu doista je teško smisliti, to više što su ciljana publika upravo srednjoškolci – djeca i mladi u razdoblju formacije!
Naglašeno sporno (i porno!) u predstavi – što je navodno šokiralo odraslu a oduševilo mladu publiku u zagrebačkom kazalištu Mala scena – jesu "eksplicitni prizori u kojima se 15-godišnjakinje (njima dakle ništa ne znači godina manje i nije im to zabranjeno!; m.op.) ljube i miluju na pozornici, a zajednički napastuju i vršnjaka" i zato se – ističe novinar - "predstava ne preporučuje mlađima od 14 (!) godina". Očito je da "zmiji", iako ih jako dobro razlikuje, "godine nisu važne"!
Naravno, takav skandal nije mogao proći bez javnog odjeka, pa su odmah nakon predstave slijedile polemike. Prva na udaru, što je i logično, našla se producentica i direktorica Male scene Vitomira Lončar (zvana Bucka). Prva budalaština koju je provalila glasi: - Mala scena pokušava voditi DIJALOG sa svojom publikom i pokušava je navesti neka RAZMIŠLJA o svijetu u kojem živi, a ne da kazalište bude puka zabava.
Dalje ona kaže da njihovo kazalište želi (ne kaže otvoreno da to žele ONI!) biti mjesto gdje će mladi možda DOBITI ODGOVORE ne neka pitanja koja ih muče u životu, možda će doživjeti KATARZU gledajući predstavu, ili će pak SHVATITI NEŠTO ZA ŠTO NISU USPJELI NAĆI ODGOVOR NEGDJE DRUGDJE!
Eto kakva sjajna "pedagogija" i kazališna "psihologija"! Sve što je gospođa rekla predpostavlja stariju već formiranu publiku, a ne srednjoškolsko "tijesto" i "plastelin"! Čista tregedija odnosno grozna manipulacija! Čak je i direktorica otvoreno rekla da je riječ o manipulaciji u predstavi, ali je propustila priznati manipulaciju predstavom, kao što dvije djevojke u predstavi žele manipulirati drugima.
Naime, "kladile su se da će rasplakati svog vršnjaka i po njihovu mišljenju, da bi postigle svoj cilj, sva su sredstva dopuštena!
Dakle, treba li boljega dokaza što se želi postići predstavom, za koju su ciljana publika upravo oni koji grčevito doista traže odgovore na mnoga pitanja (posebno na polju spolnosti), oni na koje je najlakše utjecati i najteže ih odgojiti da u životu SVA SREDSTVA DO CILJA NISU DOPUŠTENA!
Jasno, nikakav argument za obranu te grozne podvale nije tvrdnja da mladi žive onako kako su u predstavi prikazani (premda ima onih koji tako žive). Zato dobro ističe školska psihologinja Ivana Sabol da to ne znači da im se takav sadržaj može nuditi bez edukativne poruke!
A velika hrvatska glumica Marija Sekelez, ravnateljica kazališta Žar ptica, za razliku od gospođe Lončar koja poziva sve da vide predstavu, kaže: "Ne slažem se s tim da se izopačeni sadržaji prikazuju na sceni, osobito djeci. Nitko me ne može uvjeriti da ona tako vole i žive. Pokažimo im ljepotu koja neće isključivati ni bol, ni patnju, ni plemenitosti, ni katarzu. Zašto da sijemo stravu i jad?!"
Time je sve rečeno. Na kraju, čak i ako nitko ne zna da li ravnatelji škola (koje kane organizirati skupne odlaske na tu predstavu!) znaju za tešku Isusovu osudu onih koji sablažnjavaju malene, možemo se barem zapitati tko će u "ovom strašnom času" brže reagirati – nadležno Ministarstvo ili Crkva, ministar Primorac ili biskup Ivas (zadužen za mlade pri HBK). Naime, do sada smo navikli čekati hitru reakciju Crkve najmanje mjesec dana, a Ministarstvo izobrazbe obično je bilo brže. Dakle, kako kažu naši Zagorci - bumo vidli (rekli su slepci) na kaj to bu zišlo!
U svakom slučaju, svaki normalan čovjek, a osobito onaj tko ima djecu ili mu je stalo do duhovne ravnoteže i moralnog zdravlja naše mladeži, lako će uočiti da iz ove sporne predstave vreba izvorna edenska guja, željna da sebe i svoj otrov "smjesti" u njedra i dušu hrvatske budućnosti. Izvorna sotonska podvala. "Čisti" lezmijski ugriz!
Post je objavljen 26.04.2007. u 00:00 sati.