Potaknuta knjigom Život poslije života koju je napisao doktor filozofije i doktor medicine Raymond Moody odlučila sam napisat post koji se odnosi na kliničku smrt...
Za one kojima je nepoznat pojam kliničke smrti treba reci da je to stanje kada medicinski aparati registriraju smrt, tj. prestanak rada naših određenih organa. Ali, kod nekih osoba aparati nakon nekog vremena ponovno registriraju aktivnosti, moglo bi se reci da se te osobe "vraćaju iz mrtvih" iako to zvuči veoma čudno..Mnogi od njih (ako skupe dovoljno hrabrosti) ispričaju što su doživjeli. Hrabrosti treba puno, jer njihove priče “ne uklapaju” se u objašnjenja današnje službene nauke. Jesu li posmrtni doživljaji privid, halucinacija, snovi ili jednostavno plod naše želje da se nađemo na mjestu koje nas zanima?
Gdje je istina? Uobičajeno je da je istina ono što vidimo, čujemo, osjetimo, što možemo dokazati - znači naš pojam istine je vezan za materijalno. Ali činjenica je da su milijuni ljudi doživjeli posmrtno iskustvo, a rijetki i dva puta.
Ta njihova iskustva ne mogu se dokazati danas uobičajenim metodama i zato nailaze na nerazumijevanje. Znanost se u nekim situacijama osvrne na takve priče s objašnjenjem da su to halucinacije izazvane kemijskim tvarima koje nastaju u mozgu zbog pomanjkanja kisika i da ti događaji nisu realni, već su posljedica nedostatka kisika... Zar ne bi tada, zbog pomanjkanja kisika, sve trebalo biti mračno, tamno? Odakle onda svjetlost i to blješteća...
Ali, neki ljudi su doživjeli paranormalne pojave i kada su imali dovoljno kisika u mozgu, kada nisu bili u nikakvoj smrtnoj opasnosti, kada su bili potpuno zdravi. Neki naučnici putovanje tunelom objašnjavaju sjećanjem na prolazak porođajnim tunelom – ali kako objasniti činjenicu da su neki rođeni carskim rezom (dakle sjećanja na takav tunel kod njih ne postoje), a ipak su doživjeli putovanje posmrtnim tunelom...
Nitko od onih koji su doživjeli posmrtno iskustvo ne govori da je imao osjećaj halucinacije, sna ili tome sl.... Oni tvrde da je to bio doživljaj, ali za razliku od mnogih događaja u našem zemaljskom životu čiji detalji protokom vremena blijede, mnoge i zaboravimo, posmrtno iskustvo nikada ne blijedi, ostane zauvijek jednako svježe i pamti se svaki detalj...
Današnjom naukom ne možemo dokazati da nakon smrti postoji život u drugačijem “nematerijalnom” obliku, ali nemoguće je zanemariti priče ogromnog broja ljudi s takvim iskustvom, iz različitih dijelova ove planete, različitog obrazovanja, različitih dobnih skupina, međusobno se ne poznaju, za takvu pojavu do tada nisu čuli, a ipak to svoje iskustvo opisuju gotovo jednako. Nauka treba pronaći adekvatne metode proučavanja, a ne ignorirati...
Post je objavljen 25.04.2007. u 23:10 sati.