korice o knjižni blok udarile,
knjiga završena,
u pepeo pretvorena,
i di je tu pouka,
da li sam sad,
pametnija ili gluplja...
korice me privukle,
toliko prekrasne,
koliko samo sjaja su davale,
a tek riječi ispisane,
u početku toliko privlačene,
poput magnet željezo vukle me...
sve dublje i dublje,
uvlačile me,
u sebe,
u svaku riječ svako slovo,
s ljubavlju ispisano,
toliko osjećajno i duboko...
nisam ni primjetila,
ni slutila,
kad sam zadnje slovo pročitala,
zadnju riječ izustila,
toliko gorka je bila,
da je svako slovo,
svaku riječ prije nje ispisanu ubila...
i što sam pročitala,
toliko ljubavi, sreće, čežnje,
milijun slova jedna riječ,
u pepeo pretvara,
riječ koja tu ne pripada,
našla je put da razori,
sve čemu se jedan život nada...
korice o knjižni blok udarile,
knjiga završena,
u pepeo pretvorena,
i di je tu pouka,
da li sam sad,
pametnija ili gluplja
ali jedno sigurno opet voljela,
a nevoljena ostala...
Post je objavljen 25.04.2007. u 21:33 sati.