...Žao mi je...,takeachanceonme.blog.hr" />
...Žao mi je...Mali, oprosti što sam spominjala naše trenutke, znam da nisam trebala jer je to sve više i više uništavalo naše odnose, a i tvoju vezu. Nikada mi nije bila namjera raditi ti nevolje u vezi, a tako je ispalo. A i u početku nisam znala da ti cura dolazi na moj blog. 
Ne znaš, tj. nisi niti svjestan koliko su mi ovi ljudi, „moji blogeri“, pomogli da ponovno stanem na noge, da probam krenuti dalje,da se okrenem sebi, svojim potrebama i željama kada sam padala oni su me ponovno dizali i tražili od mene da idem dalje, kao što si ti nekada tražio, tj bio moja potpora u svemu. 
Sve što sam nekada radila, dok smo se još viđali, bilo je zbog tebe, tebi sam htjela ugoditi,, htjela sam da ti budeš sretan dok si samnom, jednostavno sam htjela da naši odnosi kolko tolko budu „savršeni“-nemoguća misija, znam. Tražila sam načine i težila da izgledom, ponašanjem itd. tebi ugodim,ali što god sam napravila, sve je palo u vodu, svejedno je dolazilo do svađi, tvojih prevara, laži što me je svakim danom sve više uništavalo i da nije bilo nekih ljudi, ne bi uspjela ponovo krenuti. Da, glupo zvuči, ali ponekad kada čovjek voli sve postane nevažno, važna je samo ta osoba koju voliš i osoba koja voli.
Znam da su skoro svi postovi u vezi tebe i vjeruj mi, žao mi je zbog toga, žao mi je što te ne mogu zaboraviti, što te još volim, što me još uvijek „pratiš na svakom koraku“ jer da nije tako ja bi bila „slobodna“, bez nekih misli bi išla životom, situacijama i ne bi se ponašala ovako kako se ponašam, moj blog je moj vlastiti psihić, pomoću njega pokušavam srediti svoju psihu, ponovno stati na noge (do kraja) i biti SRETNA. Da napokon dođe dan kada ću zaspati i probuditi se bez suznih očiju, tužnih misli, da se napokon probudim sretna. ![]()
Nemoj mi govoriti: „Idi piši sve šta ti se događa po blogu. Mene tamo više neće biti. Bok” jer očito ne razumiješ i ne shvaćaš što sam kojim postom htjela reći, što sve to zapravo znači. Žalosno je da ljudi koji me niti ne poznaju kako treba, samo preko bloga, znaju odmah reći, savjetovati, znaju pravo značenje tih postova, a ti..ti koji me znaš evo već 3godine, ne znaš..i još mi to ideš slati …

Eto..ne znam što bi još napisala, da se ne ponavljam previše -
; ponekad sama sebe ne razumijem, ni svoje postiće koje napišem, ali jedno još uvijek znam, jedno što će me pratiti još duže vrijeme – da te volim, ali ne brini moje srce će zacijeliti,a ti ćeš ostati samo jedno lijepo sjećanje…sjećanje i osoba koja je mene uništila ali mi i pomogla da u daljnjem životu pazim kome svoje srce poklanjam. 
Imaš svoj život, koji si sam stvorio, curu s kojom si sretan, a i općenito sretan. I drago mi je zbog toga, stvarno je, kakav god da si bio prema meni, svejedno ti želim svu sreću i ljubav…a ja..hm…ja ću i dalje pokušavati, tražiti, možda i ja jednoga dana upoznam nekoga tko će me znati cijeniti i voljeti….ja to zaslužujem ,i ti to dobro znaš. 
Kada ne budeš više imao osobu koja će te razumijeti sjeti se mene i onoga što si izgubio (ne mislim sada na one dječje svađe:”odi doma” i ostale gluposti,tj djetinjarije), jer jedino sam te ja razumijevala i poštovala…nijedna to neće moći kao ja….
Eto mali moj, tolko od mene, nadam se da ćeš sada shvatiti neke stvari..
i...bez ljutnje...znaš da sam iskrena pa...navikao si već da ti sve kažem...pusonja i tebi...valjda smijem to napisati 

Ajme, people, a je ovo dugačko..nemorate ovo čitati..to ide dečku koji je uništio moj život,moju vjeru u ljubav,rastavio moje srce u komadiće,a sada ga je potrebno sastaviti…
Uskoro će novi post pa to komentirajte..neka ovaj post ima 0 komentara ili neka komentiraju oni koji znaju što znači biti jak i preboliti ono što si volio više od ikoga..
Pusam vas sve..i hvala vam svima kaj ste uz mene bili i ostali…


Post je objavljen 25.04.2007. u 19:32 sati.