EVO ZAKLET ĆU SE JA PRED SVIMA,SVIM NA SVIJETU I SVIME ŠTO IMAM,DA GA NIKAD NISAM HTJELA,DA GA NISAM VOLJELA I DA NE BOLUJEM,PRED SVIMA SE ZAKLINJEM,PRED SVIMA,AL' PRED BOGOM NE SMIJEM..........
Hajde,
reci joŠ koju ružnu riječ,
ovdje pred svima.
Nek vide svi koliko
tek malo ponosa
u meni ima.
Reci mi ono što
nekome tko te ovoliko voli
nikada ne bi,
uzmi svu ljubav koju imam
i sačuvaj ju sebi,
jer ja ću ionako sve ovo dobro pamtiti
i koliko god pokušavala,ne,
neću te shvatiti.
Jer, tvoje su riječi i tvoja su djela
predaleko od onog što ja sam htjela,
i tvoje grube riječi uvijek me lome
a ja se stisnem uz tebe i šutim o tome.
Jer tvoja blizina mi još previše znači
i svjesna sam toga da ti si jači,
ali svaki sam put sretna samo da si tu,
neka ti budeš sretan, ja mogu biti i na dnu.
Tvoje mi oči pružaju neki lažni spas,
samo zato što u njima ja tražim malo nas
i svakim trenom kad nisi mi u blizini
tražim tvoje korake svuda u tišini.
A ti mi slobodno reci,
pred ljudima, tu,
sve one teške riječi
i uvredu svu,
jer ti povrijediš mene
i još ti biraš najteže riječi,
ti iznevjeriš mene
i pričaš kako smo daleki sreći.
Ti si kriv za svaku suzu
koju ja sam pustila,
a ja nisam bila hrabra
ni da bi riječ izustila.
Ja sam samo trebala da se uvjerim da me voliš,
da čujem barem na tren kako me iskreno moliš,
i da se uvjerim u to da ti je stvarno žao,
a ti mi ništa osim uvreda reći nisi znao...
Reci tu da čuju svi
kako nemaš ni malo srama.
Budi ponosan što ti si taj
što je stvorio zid među nama.....