(kategorija "stari post", originalno objavljen 24.09.2005.)
već godinu dana sretnem svako tolko curu u balerinskoj suknjici na prugice, majci na crno-bijele točkice sa fluorescentno rozim rukavima, kričavo zelenim hulahopkama, uz obavezan dodatak omanje krune na glavi, i nešto manje obavezan ali svakako poželjan sjajno rozi "čarobni štapić" u rukama. prvi put kad sam "to" srela buljila sam toliko da sam vjerojatno zbilja izgledala kao tele, ali i "to" je izgledalo kao šarena vrata. onda sam neko vrijeme mislila da stalno srećem jednu te istu curu, a kad je postalo očito da ih ima više od 10, postalo je također očito da sam ja malo ostarila. da sam out. ona konzerva u sakoiću od smeđeg samta koja se smije neiživljenoj balavurdiji zbog potrebe da se baš svi na ulici okrenu za njima, pokrivajući nedužne oči svoje dječice. samo me je malo pogađalo što je ta "balavurdija" bila često i starija od mene, a ja sam navikla biti "ona infantilna" među svojim vršnjacima.
one su, dakle, novi djir. koji se zove elekto-pop-trash-punk-popcorn-bubblegum-kikiriki-čokolada sa grožđicama nešto nešto nešto.. tako piše na njihovoj stranici. jedan prijatelj, koji zna sve o nadolazećim bendovima, trendovima, markama i emmy-winning serijama, objasnio mi je da ono bubble-gum nema puno veze sa muzikom koju sviraju, nego se odnosi na to kako se oblače.
"izgledaju ka da rastežu kričavo rozu ili zelenu žvaku i motaju je oko prsta, ili pušu one velike balune koji in se zalipe po ciloj faci" bile su otprilike njegove riječi, i to je bio moment kad su mi male "vidi nas, hipnotizirat ćemo te ovom suknjom" djevojčice sa sisama postale malo simpatičnije.
pa sam odlučila da definitivno moram otić na njihov idući koncert.
tako sam sinoć išla na lollobrigida-girls u močvaru. bila je neka dirty dancing gay 80-e večer sa lošijom muzikom nego što bi čovjek očekivao, i, za razliku od mog tjedna, događaj se nije vrtio oko njihovog nastupa - činilo se da većinu ljudi tamo boli džon. cure su pjevale možda pola sata, ali su tih pola sata RASTURILE. ispalo je da su samo njihove matrice trash, jer one stvarno znaju pjevat. osim što znaju pjevat, znaju napravit atmosferu i imaju tu neku bombastičnu energiju koja me natjerala da zaboravim da baš ne volim punk. i da mrzim rozu boju. jer, turns out, to dvoje čini odličnu kombinaciju.
uglavnom, ja sam njihov novi groopie. baš su mi sjele na tu regresiju na predškolsku dob u koju sam zapala. sve te moje točkice i kričave bojice mogu prihvatit još i roze zvjezdice, koje namjeravam nacrtat na nekoj staroj majci čim položim ispit. tiare su mi još malo previše, a čarobni štapići nepraktični, al sviđa mi se ideja da nikako ne možeš bit preblesavo našminkan.
Post je objavljen 25.04.2007. u 19:26 sati.