Marketing
Ionako na kraju nije važno
____________________________
Na vješalima. Suha kao prut.
Na uzničkom zidu. Zidu srama.
Pod njome crna zločinačka jama,
ubijstva mjesto, tamno kao blud.
____________________________
Neurotičari blizu naših usana
Možda je moglo biti bolje. Zašto to uvijek kažem?
I onda uvijek razbijam glavu time što je možda
moglo biti. Ne razmišljam previše u zadnje vrijeme.
Reagiram nekako nagonski. Onda kasnije požalim
što se tiče nekih stvari. Oprosti mi. Možda bude
drugačije. Voljela bih ostati na ovome kako sad je.
Bar što se tiče nečeg određenog. Zajedno, kroz mrak.
Na sred ceste u pola noći, prije odlaska u Italiju
Lijepo je kada netko ima hrabrosti reći ti ono što
zapravo misli i osjeća. Hvala ti prijatelju. Vidiš da
je sve ispalo u redu. Rogove sam spremila u džep.
Psihoanaliza
Ponekad želimo ošamariti nekoga. Zašorati ga šakom.
Skucati nogom. Ali ne. Nemojte, reći će da ste agresivni.
Znate, možda i nisu daleko od istine. Sva silina bijesa
emitirana u tučnjavi i razbijanju. Ponekad pomogne, ponekad
donese ogromne posljedice. Ako ništa drugo, uništavanje
samog sebe. Razbijanje vlastiti misli, osjećaja i dijelova života.
Nabijanje šakom od nešto tvrdo, hrapavo i možda zeleno, bijelo
ili koje već boje. Kasnije se smiješ sam sebi i svojoj gluposti.
Svemir i ljudska glupost su beskrajni.
Što se dogodilo sa curom s kraja moje ulice?
I, još jedna izreka koja mi se tako svidjela.
Hrabri ne žive dugo, ali plahi uopće ne žive.
Možda i ima nečega u tome istinitog. Treba
što bolje iskoristiti život i njegove elemente.
Ne treba šutjeti i nastaviti živjeti u svojoj
nemoći. Iskazi svoja mišljenja, imaj muda
pokrenuti lavinu nepromišljenih postupaka.
Vidjet ćeš koji je dobar osjećaj. Smij se.
Uživaj, živi. Iako je to ponekad tako teško.
Post je objavljen 25.04.2007. u 10:32 sati.