Posljednje riječi počujte moje...
Nisu posebne.One su obične.
Dječje.Kao i ja.
Bijaše to divni trenutci...
Nekome reći što mislim..
Nekome reći kako mislim..
Nekome reći o čemu mislim..
Bijaše mi to veliki crveni balon...
Pun osjećaja.
Pun situacija...
Pun razmišljanja...
...
Pun dijelova mene...
Htjedoh reći da moram poći u svijet..
Daleki svijet, stvaran ...
Bojim se..Zaista.
Jako.Ali to je normalno.
Valjda.
Moje putovanje počinje... Spremih kofere i odlazim..
U potragu..
Za onim što sam bila.
Za onim što jesam.
Za onim što ću biti.
Šaljem vam poljubac.
Posljednji...
Nek vam je sa srećom..
/Ja moram poći, na more pusto ispod neba.../
Post je objavljen 24.04.2007. u 23:42 sati.