Marketing
Čuvarica prstena...
Odvezao mi je maramu. Pogledala sam ga. Pogodila sam, bio je to-Casper. Htjela sam pobjeći, ali tad sam shvatila da sam zavezana za krevet.
Casper: „Hej! Ne ideš ti nikamo!“ I udvostručio mi je poveze.
Ja: „Gdje sam to? Zašto sam ovdje? Pusti me van!!!“ Vikala sam.
Casper: „Stišaj se, netko će te čuti!“
Ja: „Pa i želim da me čuju! U pomoć!!!!!!!!!!!!!“
Casper: „Silencio!“ Iznenada sam onijemila.
Casper: „Nisam mislo da si tako glasna.“
Otišao je van. Tad sam ga ugledala. Vidjela sam ga. Bio je to… Moj štapić. Pokušavala sam se nekako osloboditi i doći do štapića. Ali povezi su bili tako čvrsti, da se nisam mogla ni pomaknuti. Čula sam glasove pred vratima.Ja: „Gdje sam to? Zašto sam ovdje? Pusti me van!!!“ Vikala sam.
Casper: „Stišaj se, netko će te čuti!“
Ja: „Pa i želim da me čuju! U pomoć!!!!!!!!!!!!!“
Casper: „Silencio!“ Iznenada sam onijemila.
Casper: „Nisam mislo da si tako glasna.“
Casper: „Sljedeći put ću dovesti Greybacka.“ Kako mi je to ime poznato… Ne mogu se sjetiti od kud, ali tako mi je poznato…
Casper: „Mora ju netko čuvati dok mene nema.“
Ona: „Pametno, ona, kakva je, mogla bi pobjeći.“ Rekao je netko poznatim glasom. Bila je to Maggie. Maggie Riddle.
Casper: „Idemo, moramo na Napitke.“
Casper: „Mora ju netko čuvati dok mene nema.“
Ona: „Pametno, ona, kakva je, mogla bi pobjeći.“ Rekao je netko poznatim glasom. Bila je to Maggie. Maggie Riddle.
Casper: „Idemo, moramo na Napitke.“
Otišli su. Znači, Maggie i Casper su me oteli zajedno. Zašto? Zašto baš mene? I dalje sam se pokušavala osloboditi. Nije mi išlo. Tad se sjetih. Greyback je vukodlak! Najozloglašeniji vukodlak svih vremena. O Bože, moram pobjeći!!! I dalje sam se pokušavala osloboditi. To! Povezi su malo popustili.
---
Stajala sam usred kolibe sa štapićem u ruci. Nakon pola sata oslobodila sam se do kraja. Razgledavala sam kolibu. Bila je to jednosobna koliba bez prozora. U sredini sobe bio je veliki krevet s kojeg su još visjeli povezi. Bio je tu i jedan maleni stolić na kojem je prije bio moj štapić. Vrata su bila velika i masivna, s tri lokota. Ja sam stajala pored velikog kamina koji je zauzimao pola zida. To je bio jedini otvor kroz koji bih mogla pobjeći. Ali, ne mogu pobjeći jer je pre visoko. Osim ako…
Greyback: „Dobro, čuvat ću je, ali samo ovaj tjedan. Imam ja i druge obaveze, nisam tu samo da bih bio tvoj potrčko.“
Casper: „Čuvat ćeš je dokle ja hoću.“
Casper: „Čuvat ćeš je dokle ja hoću.“
Casper se vraćao. Bio je blizu vratiju. Doveo je i Greybacka sa sobom. Morala sam pobjeći. Casper je otključao prvi lokot. Zamislila sam leptira. Škljoc! Drugi lokot. Pretvorila sam se u leptira. Upravo kad je Casper otključao treći lokot i otvotio vrata, ja sam poletjela. Pobjegla sam kroz dimnjak. Bila sam slobodna!!! Iako sam već odletjela dosta daleko, još sam čula Caspera kako viče. Bio je jako ljut. Tek sam tada shvatila da je koliba bila u Zabranjenoj šumi. Sjela sam na cvijet da se malo odmorim:
Letjela sam prema jedinom izvoru svjetlosti koji sam vidjela. Nije to bilo obično svjetlo. Bilo je svijetlo plave boje i dolazilo je sa sjevera. Kako sam se približavala, svjetlo je sve više jačalo. Dolazilo je s neke čistine. Usred čistine stajao je netko. Sve oko njega sjalo je plavkastim sjajem. Pretvorila sam se natrag u sebe. Prilazila sam mu polaganim hodom. Znala sam tko je. Kad sam zaspala na panju, sanjala sam nešto. Neki glas mi je govorio:
„Zašto si onako otišla? Oni te svi vole i žele sve najbolje za tebe. Svi se brinu. Moraš biti zadovoljna onime što imaš. Moraš biti sretna što ti je otac živ. Moraš mu oprostiti što te je onako ostavio… Nije imao izbora…“
I tad sam se probudila u onoj kolibi. Sad sam poletjela nekome u zagrljaj. Bio je to…Ja: „Tata!“ Povikala sam i zagrlila ga.
Tata: „Amy!“
Ja: „Zašto je sve plavo? Kako si došao?“
Tata: „Kćeri moja, poslije ću ti sve objasniti. Glavno je da sam te našao. Sad se opet pretvori u tog leptira i vrati se u Hogwarts. Otiđi u Bolničko krilo i reci da sam te ja pustio. Sad moram ići…“
Nestao je. Nisam znala što se događa. Poslušala sam ga i pretvorila se u leptira. Letjela sam kako sam najbrže mogla. Došla sam do Hogwartsa. To više nij ebio perivoj kakvog se sjećam. Trava je bila spaljena, staklenika više nije bilo. Hagridova koliba je bila porušena. Drveće je bilo suho. Ovo je djelo smrtonoša. Ušla sam u Hogwarts kroz prozor kuhinje koji nije imao stakla. Unutra su vilenjaci kuhali, nisu obraćali pozornost na mene. Ali zato me je primjetila Kaya, koje je pričala s Dobbyem. Ona je znala kakav sam leptir kao animagus. Pozvala me je k sebi, a ja sam sletjela i preobrazila se.Tata: „Amy!“
Ja: „Zašto je sve plavo? Kako si došao?“
Tata: „Kćeri moja, poslije ću ti sve objasniti. Glavno je da sam te našao. Sad se opet pretvori u tog leptira i vrati se u Hogwarts. Otiđi u Bolničko krilo i reci da sam te ja pustio. Sad moram ići…“
Ja: „Kaya, što se dogodilo? Zašto je perivoj takav?“
Kaya: „Amy! Živa si! Što se tebi dogodilo?“
Ja: „Ispričat ću ti poslije, jako žurim! Reci mi što se dogodilo!“
Kaya: „Pa, tebe su oteli. Svi su bili zabrinuti. Preko noći došle su smrtonoše. Prvo su uništili perivoj, a onda ušli u dvorac. Na sreću, Red Feniksa ih je uspio zaustaviti na ulazu. Dugo su se borili, ali na kraju je Red pobijedio. Ništa drugo ne znam, ne žele nam reći.“
Ja: „Hvala ti Kaya, sad moram ići! Vidimo se poslije!“
Kaya: „Amy! Živa si! Što se tebi dogodilo?“
Ja: „Ispričat ću ti poslije, jako žurim! Reci mi što se dogodilo!“
Kaya: „Pa, tebe su oteli. Svi su bili zabrinuti. Preko noći došle su smrtonoše. Prvo su uništili perivoj, a onda ušli u dvorac. Na sreću, Red Feniksa ih je uspio zaustaviti na ulazu. Dugo su se borili, ali na kraju je Red pobijedio. Ništa drugo ne znam, ne žele nam reći.“
Ja: „Hvala ti Kaya, sad moram ići! Vidimo se poslije!“
Rekla sam i krenula van. Kad sam već bila pri vratima, Kaya mi je dobacila:
„Bolje se natrag pretvori u tog leptira, ako te netko vidi, do sutra ih se nećeš otarasiti!“
Ja: „Hvala!“ Preobrazila sam se i otišla prema bolničkom krilu.
Ja: „Hvala!“ Preobrazila sam se i otišla prema bolničkom krilu.
---
Ja: „Ali tata mi je dao dopuštenje! Rekao je da moram doći!“
Madame Pomfrey: „Ne možeš ući, zabranjeni su posjeti.“
Madame Pomfrey: „Ne možeš ući, zabranjeni su posjeti.“
Svađala sam se s Madame Pomfey na hodniku. Tada se na vratima pojavila McGonagallica.
Prof.: U redu je, Poppy, ona smije ući.
Ušla sam u Bolničko krilo. Na krevetima su ležali Hermiona, Harry, Ron, Kierra, Sarah, i na kraju… Tata. Profačica je rekla da moramo nasamo razgovarati; tata, ja i ostatak bolesnika. Madame Pomfrey je otišla u svoju sobicu.
Ja: „Što se dogodilo?“
Tata: „Prvo sjedni tamo.“
Sjela sam i upitno ga pogledala.
Tata: „Amy, vrijeme je da doznaš cijelu i potpunu istinu.“ Duboko je udahnuo.
Tata: „Ti si Čuvarica. Čuvarica prstena. Čuvarica cijelog čarobnjačkog svijeta. Ti jedina možeš poraziti Zlo i Tamu zauvijek.“
Ja: „Što?!?“
Tata: „Čekaj. Ispričat ću ti sve. Ti si odabrana da nas spasiš od zla. Sudbina ti je odredila put. Davno je nastalo jedno proročanstvo. Nitko se više ne sjeća kako je glasilo, ali glavno je bilo to da će se jednom roditi Spasiteljica. Rodit će se na kraju petog mjeseca. Ona će dobiti prsten Oslobođenja i postat će Čuvaricom prstena. Ona će nas odvesti od Tame. Imat će i sedam Sljedbenika. Oni će joj pomoći u borbi protiv zla. Pošto je prošlo mnogo vremena otkako je nastalo proročanstvo, ljudi su prestali vjerovati u njega. Ali, kad si se ti rodila, Dumbledore je znao da si ti Čuvarica. Prsten je čuvao kod sebe, a prošle godine, nekoliko dana prije svoje smrti, vratio mi je prsten i rekao da ti ispričamo istinu kad započneš sedmu godinu. Sad znaš istinu. Na tebi je teret spasenja. Evo, sad ti dajem prsten. Uvijek ga nosi, nemoj ga nikad skidati. Dobro ga čuvaj, jer bez njega ne možeš pobijeditit zlo.“
Stavio mi je prsten na prst. Ovo je prsten Oslobođenja: Tata: „Prvo sjedni tamo.“
Sjela sam i upitno ga pogledala.
Tata: „Amy, vrijeme je da doznaš cijelu i potpunu istinu.“ Duboko je udahnuo.
Tata: „Ti si Čuvarica. Čuvarica prstena. Čuvarica cijelog čarobnjačkog svijeta. Ti jedina možeš poraziti Zlo i Tamu zauvijek.“
Ja: „Što?!?“
Tata: „Čekaj. Ispričat ću ti sve. Ti si odabrana da nas spasiš od zla. Sudbina ti je odredila put. Davno je nastalo jedno proročanstvo. Nitko se više ne sjeća kako je glasilo, ali glavno je bilo to da će se jednom roditi Spasiteljica. Rodit će se na kraju petog mjeseca. Ona će dobiti prsten Oslobođenja i postat će Čuvaricom prstena. Ona će nas odvesti od Tame. Imat će i sedam Sljedbenika. Oni će joj pomoći u borbi protiv zla. Pošto je prošlo mnogo vremena otkako je nastalo proročanstvo, ljudi su prestali vjerovati u njega. Ali, kad si se ti rodila, Dumbledore je znao da si ti Čuvarica. Prsten je čuvao kod sebe, a prošle godine, nekoliko dana prije svoje smrti, vratio mi je prsten i rekao da ti ispričamo istinu kad započneš sedmu godinu. Sad znaš istinu. Na tebi je teret spasenja. Evo, sad ti dajem prsten. Uvijek ga nosi, nemoj ga nikad skidati. Dobro ga čuvaj, jer bez njega ne možeš pobijeditit zlo.“
Prof. McGonagall: „Ovi ljudi koji ovdje leže tvoji su Sljedbenici.“ Izbrojala sam ih.
Ja: „Pa samo ih je šest!“
Profačica: „Nedostaje još gospodin Snape. Lucas Snape.“
Ja: „Pa samo ih je šest!“
Profačica: „Nedostaje još gospodin Snape. Lucas Snape.“
Otvorila su se vrata. Ušao je Lucas. Poletio mi je u zagrljaj.
Lucas: „Sve su mi ispričali. Sve znam, Čuvarice.“ Rekao je i poljubio me.
Profačica: „Gospođice Slytherin, vi imate još jedan zadatak. Ovo nije određeno sudbinom, ovo je za Red Feniksa.“
Ja: „Slušam.“
Profačica: „Ovako, Amy…“
Profačica: „Gospođice Slytherin, vi imate još jedan zadatak. Ovo nije određeno sudbinom, ovo je za Red Feniksa.“
Ja: „Slušam.“
Profačica: „Ovako, Amy…“
P.S. Post je 'malo' duži, ali nadam se da ste ga cijeloga pročitali.
P.P.S. Hvala na onih 152 komentara!!!
P.P.P.S. Neke likove sam izbacila, one koje uopće ne spominjem. Nemojte se uvrijediti, ali gužva mi je! Više ne ubacijem, ubacit ću samo još ovog Siriusa Blacka jer sam mu dužna.
Post je objavljen 24.04.2007. u 22:02 sati.